Night At the Museum (2006)
Režija: Šon Livaj
Uloge: Ben Stiler, Robin Vilijams
Distribucija: Tak
Znamo već, svaka fina devojčica želi da se jednog dana uda za svog ponija ili da postane balerina, svaki mali dečak čezne za putovanjem u svemir ili fudbalskom karijerom. Ni ja se kao klinac nisam mnogo razlikovao od druge dece i sanjario sam o istim ili sličnim stvarima. Ovim muškim naravno, nisam se zamišljao u domu slatkom domu sa ponijem i u baletankama, ali zato sam se ložio na i Mars i na Pižona i na razne druge stvari.
Jedna od najčešćih fantazija je bila ona u kojoj sam ostao totalno sam na svetu, nigde ni žive duše oko mene, a sve ostalo je kao normalno. Samoposluge su otvorene, bioskopi vrte filmove, automobili svih vrsta su na raspolaganju. Kasnije sam gledao mnogo filmova snimljenih na tu temu i skoro po pravilu uživao u njima.
U ‘’Omega Man-u’’ sam i sam danju jurcao praznim gradovima, a noću se krio od vampira, u ‘’28 dana’’ sam bio opčinjen onim pustim Londonom, ložio sam se naravno i na situaciju iz filma ‘’Sam u kući’’.
Ali najveći udar na mene i ispunjenje svih dečačkih snova je ipak bio drugi nastavak Romerove zombi trilogije (sad već četirilogije), ‘’Zora mrtvih’’, u kojoj se sve dešava u ogromnom šoping molu. E to je bila prava stvar, verovatno je i to jedan od razloga što mi je ovaj film zacementiran u Top 10 svih vremena.
Kad sam pre par meseci video trejler za film ‘’Luda noć u muzeju’’, bio sam nekako siguran da me opet čeka ista vrsta uzbudjenja i povratak u srećno detinjstvo. Prirodnjački muzej u kojem sve oživi jedne noći, onaj kreten od Bena Stilera – sve je ličilo na privlačan bioskopski doživljaj.
Ne da sam ja neki poseban ljubitelj i posetilac muzeja, ali imam i ja svoje trenutke! Ko bi, uostalom, rekao da sam nedavno uživao u ćilibarskoj postavci u Beogradu (privatna tura u Narodnom muzeju!), dečijem Oktobarskom Salonu (pozdrav vicešampionu!) ili kineskim terakota ratnicima negde u inostranstvu. Da ne pominjem našu najznačajniju muzejsku postavku u Ljutice Bogdana ili čak dva muzeja Elvisa Prislija na dva različita kontinenta! Moma i Tejt se takodje računaju, naročito njihove prodavnice.
No, ne dele svi sa mnom fascinaciju dečačkim maštarijama i stupidnim komedijama. Sa tim sam se suočio kada sam pokušao da ostvarim drugi deo master plana vezanog za ovaj film: da kao eksperta na projekciju pozovem svoju prijateljicu T, zapravo gazdu svih muzeja u Srbiji (osim onog u Ljutice Bogdana). To bi bila prava bomba, znao sam, jer od T. nema boljeg kompanjona za gledanje filma koji se događa u muzeju, ali bez obzira na moje moljakanje i nagovaranje, surova istina se svela na dve reči poslate hladnom tekstualnom telefonskom porukom: NEMA ŠANSE.
Kao što je opšte poznato, prijatelji imaju pravo na takvo ponašanje, pa više nisam navaljivao, već sam stoički prihvatio ovaj odgovor i sam se uputio ka Takvudu naoružan samo ‘junk food’ asortimanom, ali i virtuelnom T, koju sam spakovao na svoj ‘memory stick’. Shvatio sam da ona i ne mora fizički da bude sa mnom; ja je, u stvari, toliko dobro poznajem, da ću bez problema moći da predvidim šta bi ona i sama rekla. Sort of...
I J. me je ispalila, otišla na zimovanje. I nju sam virtuelnu poveo! Barem neću morati karte da im kupujem.
Ben Stiler je, dakle, totalni luzer koji ne samo da tako izgleda, već mu se život i zaista raspada. Nema stalni posao, bivša žena ga maltretira, sin mu je razočaran, pred izbacivanjem je iz svog stana. Ali jednog dana on dobija posao noćnog čuvara u njujorškom prirodnjačkom muzeju i već prve večeri doživljava da svi eksponati u muzeju ožive: minijaturni indijanski ratnici, rimski legionari, kompletna postavka afričkih prepariranih životinja, skelet dinosaurusa (možda samo zbog ovoga da se ode u bioskop?), Tedi Ruzvelt, Luis i Klark i Sakadževaja, Džededaja i Džingis Kan, Kolumbo i mnogi drugi.
I taman kad sve počne lepo, u istom trenutku počne i da se raspada, i to ružno. Fantastični efekti ubrzo postaju dosadni, zaplet debilan, dijalozi infantilni. Pa se onda povrh svega pojavi i prvi pozer Holivuda, Robin Vilijams. Čak ni Riki Gervejs, inače verovatno najkomičnija TV figura ovog novog veka, ne uspeva da me zabavi. (Zanimljivo, on potpuno prenosi ulogu legendarnog Brenta iz još legendarnijeg ‘’Ofisa’’, ali odjednom, u ovakvom okruženju, to više nije urnebesno, već glupo i dosadno. Burn Holywood, burn!)
Dakle, sjajna ideja i kriminalno loš scenario. Spektakularna produkcija i moronski gegovi. vJ. je zadovoljna, dinosaurus i majmunče su hit večeri. vT. me besno gleda i još uz odjavnu špicu vadi cigaretu i hita napolje iz dvorane. Sva sreća da nije prava.
A napolju, košmar se nastavlja, prokleti da su izbori. Virtuelni Bogoljub na bini ispred Skupštine i ispred par hiljada frikova zove me da zaokružim njegov broj.
Life is fun.
Ocene:
Ja **
vT. *
vJ ****
Režija: Šon Livaj
Uloge: Ben Stiler, Robin Vilijams
Distribucija: Tak
Znamo već, svaka fina devojčica želi da se jednog dana uda za svog ponija ili da postane balerina, svaki mali dečak čezne za putovanjem u svemir ili fudbalskom karijerom. Ni ja se kao klinac nisam mnogo razlikovao od druge dece i sanjario sam o istim ili sličnim stvarima. Ovim muškim naravno, nisam se zamišljao u domu slatkom domu sa ponijem i u baletankama, ali zato sam se ložio na i Mars i na Pižona i na razne druge stvari.
Jedna od najčešćih fantazija je bila ona u kojoj sam ostao totalno sam na svetu, nigde ni žive duše oko mene, a sve ostalo je kao normalno. Samoposluge su otvorene, bioskopi vrte filmove, automobili svih vrsta su na raspolaganju. Kasnije sam gledao mnogo filmova snimljenih na tu temu i skoro po pravilu uživao u njima.
U ‘’Omega Man-u’’ sam i sam danju jurcao praznim gradovima, a noću se krio od vampira, u ‘’28 dana’’ sam bio opčinjen onim pustim Londonom, ložio sam se naravno i na situaciju iz filma ‘’Sam u kući’’.
Ali najveći udar na mene i ispunjenje svih dečačkih snova je ipak bio drugi nastavak Romerove zombi trilogije (sad već četirilogije), ‘’Zora mrtvih’’, u kojoj se sve dešava u ogromnom šoping molu. E to je bila prava stvar, verovatno je i to jedan od razloga što mi je ovaj film zacementiran u Top 10 svih vremena.
Kad sam pre par meseci video trejler za film ‘’Luda noć u muzeju’’, bio sam nekako siguran da me opet čeka ista vrsta uzbudjenja i povratak u srećno detinjstvo. Prirodnjački muzej u kojem sve oživi jedne noći, onaj kreten od Bena Stilera – sve je ličilo na privlačan bioskopski doživljaj.
Ne da sam ja neki poseban ljubitelj i posetilac muzeja, ali imam i ja svoje trenutke! Ko bi, uostalom, rekao da sam nedavno uživao u ćilibarskoj postavci u Beogradu (privatna tura u Narodnom muzeju!), dečijem Oktobarskom Salonu (pozdrav vicešampionu!) ili kineskim terakota ratnicima negde u inostranstvu. Da ne pominjem našu najznačajniju muzejsku postavku u Ljutice Bogdana ili čak dva muzeja Elvisa Prislija na dva različita kontinenta! Moma i Tejt se takodje računaju, naročito njihove prodavnice.
No, ne dele svi sa mnom fascinaciju dečačkim maštarijama i stupidnim komedijama. Sa tim sam se suočio kada sam pokušao da ostvarim drugi deo master plana vezanog za ovaj film: da kao eksperta na projekciju pozovem svoju prijateljicu T, zapravo gazdu svih muzeja u Srbiji (osim onog u Ljutice Bogdana). To bi bila prava bomba, znao sam, jer od T. nema boljeg kompanjona za gledanje filma koji se događa u muzeju, ali bez obzira na moje moljakanje i nagovaranje, surova istina se svela na dve reči poslate hladnom tekstualnom telefonskom porukom: NEMA ŠANSE.
Kao što je opšte poznato, prijatelji imaju pravo na takvo ponašanje, pa više nisam navaljivao, već sam stoički prihvatio ovaj odgovor i sam se uputio ka Takvudu naoružan samo ‘junk food’ asortimanom, ali i virtuelnom T, koju sam spakovao na svoj ‘memory stick’. Shvatio sam da ona i ne mora fizički da bude sa mnom; ja je, u stvari, toliko dobro poznajem, da ću bez problema moći da predvidim šta bi ona i sama rekla. Sort of...
I J. me je ispalila, otišla na zimovanje. I nju sam virtuelnu poveo! Barem neću morati karte da im kupujem.
Ben Stiler je, dakle, totalni luzer koji ne samo da tako izgleda, već mu se život i zaista raspada. Nema stalni posao, bivša žena ga maltretira, sin mu je razočaran, pred izbacivanjem je iz svog stana. Ali jednog dana on dobija posao noćnog čuvara u njujorškom prirodnjačkom muzeju i već prve večeri doživljava da svi eksponati u muzeju ožive: minijaturni indijanski ratnici, rimski legionari, kompletna postavka afričkih prepariranih životinja, skelet dinosaurusa (možda samo zbog ovoga da se ode u bioskop?), Tedi Ruzvelt, Luis i Klark i Sakadževaja, Džededaja i Džingis Kan, Kolumbo i mnogi drugi.
I taman kad sve počne lepo, u istom trenutku počne i da se raspada, i to ružno. Fantastični efekti ubrzo postaju dosadni, zaplet debilan, dijalozi infantilni. Pa se onda povrh svega pojavi i prvi pozer Holivuda, Robin Vilijams. Čak ni Riki Gervejs, inače verovatno najkomičnija TV figura ovog novog veka, ne uspeva da me zabavi. (Zanimljivo, on potpuno prenosi ulogu legendarnog Brenta iz još legendarnijeg ‘’Ofisa’’, ali odjednom, u ovakvom okruženju, to više nije urnebesno, već glupo i dosadno. Burn Holywood, burn!)
Dakle, sjajna ideja i kriminalno loš scenario. Spektakularna produkcija i moronski gegovi. vJ. je zadovoljna, dinosaurus i majmunče su hit večeri. vT. me besno gleda i još uz odjavnu špicu vadi cigaretu i hita napolje iz dvorane. Sva sreća da nije prava.
A napolju, košmar se nastavlja, prokleti da su izbori. Virtuelni Bogoljub na bini ispred Skupštine i ispred par hiljada frikova zove me da zaokružim njegov broj.
Life is fun.
Ocene:
Ja **
vT. *
vJ ****