Precizan broj broj narkomana u Srbiji još uvek nije utvrdjen, posebno zbog toga što je droga uzela maha medju najmladjima, pa se tako prvi džoint pali sa 12 godina, dok već u 15. godini ekstazi postaje sastavni deo svake zabave. Kasnije, kako postaju sve radoznaliji, u njihove živote ulaze još opasniji narkotici, kao što su kokain i heroin.
Precizan broj broj narkomana u Srbiji još uvek nije utvrdjen, posebno zbog toga što je droga uzela maha medju najmladjima, pa se tako prvi džoint pali sa 12 godina, dok već u 15. godini ekstazi postaje sastavni deo svake zabave. Kasnije, kako postaju sve radoznaliji, u njihove živote ulaze još opasniji narkotici, kao što su kokain i heroin.Doktorka Jelena Ristić iz Leskovca objavila je prvi štampani priručnik u Srbiji koji treba da posluži roditeljima da na vreme otkriju da li je njihovo dete krenulo na put bez povratka.
„Cilj ovog vodiča je da pokaže roditeljima kako da prate svoje dete i kako da eventualno uoče prve simptome da je počelo da se drogira. Takodje, namera mi je bila da upoznam roditelje sa stvarnim činjenicama o drogama i njihovim štetnim dejstvima“, rekla je Ristićeva za „Blic“.
Ona tvrdi da prvi kontakt sa drogom, najčešće marihuanom, mladi imaju već u osnovnoj školi, a roditeljima nije teško da uoče promene u ponašanju deteta ukoliko obrate pažnju.
Loše ocene, izostajanje sa časova, česte promene društva, dugo telefoniranje, svadljivost sa ukućanima i izražena potreba za povećanom sumom džeparca prvi su simptomi da je dete počelo da koristi neki narkotik, a obično je to marihuana.
„U tom periodu roditelji i njihova pažnja najpotrebniji su detetu. Razgovor i približavanje mogu da daju pozitivan efekat, ali se mora raditi zajedno sa profesorima i školskim psihologom. Ukoliko nema rezultata, neophodno je obratiti se nadležnoj zdravstvenoj ustanovi. U tom, ali i ostalim procesima lečenja detetu je potrebno uliti samopouzdanje i samopoštovanje“, navodi Ristićeva, koja je lekar opšte prakse i dugo godina radi sa narkomanima na Odeljenju bolesti zavisnosti u leskovačkoj bolnici.
Medjutim, to ne ide uvek glatko jer, kako ona objašnjava, dete pruža otpor, negira da uzima opijate i zato roditelji moraju da pokažu veliko strpljenje. „Ali, nemojte u startu sumnjičiti dete, morate da budete sigurni da uzima drogu“, upozorava Jelena Ristić.
Druga faza zavisnosti od opijata je duvanje lepka, uzimanje medikamenata „trodona“ i „bensedina“ u kombinaciji sa akloholom, ali i ekstazija, koji može da izazove smrtne posledice zbog dehidracije, budući da on neutrališe potrebu za uzimanjem vode. "U principu, psihoterapija može da reši problem i odvikne mlade ljude od marihuane, mada je sve to subjektivno, jer kod nekih pacijenata preovladavaju poremećaji ličnosti, što u suštini jeste osnovna bolest", kaže sagovornica „Blica“.
Kod pacijenata koji su prešli na heroin, a to su uglavnom srednjoškolci, period odvikavanja se obavlja isključivo u specijalizovanim ustanovama, ali je i tu neophodna pomoć roditelja. Na Odeljenju bolesti zavisnosti lekari se sreću i sa neargumentovanim tvrdnjama roditelja da im se dete drogira.
Ristićeva u knjizi naglašava da roditelj treba najpre da postave sebi nekoliko pitanja kako bi spoznali sebe i svoje dete:
Poznajete li njegove školske i ostale prijatelje, mesta na koja ide u slobodno vreme?
Znate li kako provodi vreme van škole, pratite li redovno detetov napredak u školi, ocene i druge aktivnosti vezane za školu?
Poznajte li muziku, filmove i literaturu koju vaše dete voli?
Da li vam se vaše dete poverava i usvaja li vaš stav po pitanjima svojih dilema, da li vam je poznat njegov stav o konzumiranju duvana, alkohola i droge i da li bi vam ono priznalo da je probalo sve to? Jeste li sigurni da bi vaše dete potražilo od vas savet i pomoć ako ima problema?
Znate li kako vaše dete troši džeparac?
Ovo su samo neka od pitanja koja svaki roditelj treba sebi da postavi i, ako je oko 80 odsto odgovora potvrdno, može reći da poznaje svoje dete i može sa sigurnošću da prati njegov razvoj.
U MUP-u tvrde da su najveći problem, kada je u pitanju narkomanija kod dece, upravo neupućeni roditelji. "U redu je štampati brošure i upoznavati roditelje. Pitanje je koliko su roditelji spremni da se suoče sa problemom. Većina njih nije spremna i problem prebacuje na školu, policiju, društvo svog deteta", kaže sagovornik „Blica“ iz MUP Srbije.
Kako on kaže, već osmaci zloupotrebljavaju marihuanu, ekstazi i amfetamine (spid). One „teže“ droge, kao što je heroin, dolaze posle nekoliko godina. "Marihuana je najzastupljenija. Uzgaja se i ovde. A nije ni skupa. Zbog svega toga lako je dostupna deci. A na žurkama ima i ekstazija i spida, koji takodje nisu skupi", kaže sagovornik lista.
U inhalirajuća sredstva Jelena Ristić ubraja industrijske proizvode, kao što su lepkovi, boje i organski rastvarači i razredjivači - aceton, benzin, hloroform, različiti aerosoli (sprejovi, lakovi za kosu ili raspršivači za prostorije). Konzumiraju se takodje plinovi za kućnu upotrebu. Njima su najsklonija deca i vrlo mladi ljudi jer su im nadohvat ruke, a posledice nisu bezazlene.
Izmedju ostalog, Ristićeva navodi da prilikom naglog udisaja tih supstanci može da nastupi smrt. A nasilno ponašanje, agresija, poremećaj stanja i gubitka svesti i pamćenja, glavobolja, krvarenje iz nosa, oštećenje mozga su jedne od mnoštva posledica konzumiranja tih inhalirajućih sredstava. EKSTAZI
Amfetamini, a posebno ekstazi su jako popularani. Ekstazi stvara jak osećaj zadovoljstva, empatije i bliskosti sa drugima. To su šarane tabletice na kojima je obično urezan neki znak. Doza počinje da deluje 20 do 40 minuta. Osoba pod dejstvom ekstazija oseća povišeno raspoloženje, ima osećaj snage, bezbrižna je i spokojna, a prema drugima oseća posebnu naklonost i prijateljstvo.
Medjutim, nakon duže upotrebe dolazi do oštećenja mozga, mentalnih oboljenja i psiholoških problema, kao što su konfuzija, depresija, problemi sa spavanjem, izrazita potreba za drogom, paranoja pa i psihotične epizode koje se mogu javiti i nekoliko nedelja nakon uzimanja droge.
Pored navedenih simptoma, Ristićeva kaže da postoje i drugi znakovi po kojima roditelji mogu da utvrde da njihovo dete upotrebljava baš tu vrstu droga. "To su, na primer, ubrzano disanje i rad srca, povišen krvni pritisak, zatim pojačano znojenje, dehridacija, visoka telesna temperatura, mučnina, nedostatak koordinacije, gubitak apetita, zapaljenje jetre i bubrega, problemi sa spavanjem, grčevi lica..."
HEROIN
One koji ušmrkavaju heroin nije teško prepoznati. Njihove zenice su veoma sužene, atrofirana im je nosna duplja, češu se jer ih telo stalno svrbi. Jako su smireni i opušteni, odnosno umrtvljeni i odsutni. Gube apetit i kilažu.
Zbog sve veće potrebe za drogom u telu, ubrzo krenu sa introvenskim ušpricavanjem. "Posle nekoliko meseci prinudjeni su da se za pomoć obrate nama. Dolaze sa oštećenom jetrom i sa mnoštvom drugih zdravstvenih problema, najčešće sa hepatitisom C", priča Ristićeva
MARIHUANA
Konzumiranje ove supstance može se primetiti i po tome što su detetove zenice proširene. Bude se teško i mamurni su kao posle konzumiranja alkohola, s tim što se ne oseća zadah od pića. Imaju izraženu potrebu sa slatkišima i povećan apetit.
Kod marihuane se ne javlja toliko fizička, koliko psihička zavisnost. "Kad vam se dete uveče vrati kući, poljubite mu ruku. Ako na prstima osetite miris origana, budite sigurni da je bilo u kontaktu sa marihuanom", kaže doktorka Ristić.
KOKAIN
Kokain je jedna od najstarijih droga. "Osobe koje koriste kokain osećaju euforiju, energičnost, pričljivi su i promenjena im je percepcija, nemirni su, razdražljivi i zabrinuti. Njihovo ponašanje je bizarno, nestaloženo i nasilno. Kod njih je smanjena potreba za hranom i spavanjem, imaju vrtoglavice, grčeve mišića ili paranoju. Krvni sudovi su suženi, ubrzano im radi srce, osećaju bol u grudima i stalno im preti opasnost od prestanka disanja, srčanih i moždanih udara i koma", navodi Ristićeva.
(MONDO)