Iznenadna prodaja najboljeg igrača jesenjeg dela Superlige Miloša Jojića i najava prodaje Nikole Ninkovića ove zime ponovo demantuje čelnike Partizana koji su tvrdili da se pravi tim na duže staze.
Izvor: MN Press
Nije bilo tako davno - Stefan Savić prodat usred kvalifikacija za Ligu šampiona, Lazar Marković, Aleksandar Mitrović, Ivan Ivanov... Spisak je toliko dugačak da je više besmisleno i pisati sva imena.
Svih ovih godina uprava Partizana imala je istu priču: "Pravimo tim za duže staze. Želimo da učinimo nešto više u Evropi. Neće biti prodaje naše dece, bar ne u narednih godinu, dve, tri...".
Ako biste pročeprkali po arhivima medija (za ove nove generacije: google pretraga ili pretraga na MONDU) našli biste sijaset takvih i sličnih poruka, obećanja najviših predstavnika Partizana.
A onda, kada u jeku priprema ili takmičenja bude prodat neki fudbaler (po pravilu neko od ključnih) ide dobro poznato "opravdanje": "Takvu ponudu nismo mogli da odbijemo. Klub živi od prodaje igrača i to je realnost". Bla, bla, bla...
LAZAR MARKOVIĆ (jun 2013.) - Benfika (sedam miliona evra)
IVAN IVANOV (avgust 2013.) - Bazel (oko 1,5 miliona evra)
ALEKSANDAR MITROVIĆ (avgust 2013.) - Anderleht (oko pet miliona evra)
MARKO ŠĆEPOVIĆ (septembar 2013.) - Olimpijakos (oko tri miliona evra)
MILOŠ JOJIĆ (januar 2014.) - Borusija Dortmund - oko 2,5 miliona evra
Kao grom iz vedra neba, srpsku fudbalsku javnost u sredu je potresla informacija da je Miloš Jojić otišao sa priprema i krenuo na preglede. Niko iz Partizana nije umeo/hteo/želeo da kaže gde. U koji klub. Čelnici Partizana, po ustavljenom običaju, nisu se javljali na telefone.
Jojić je otišao u Bundesligu, jednu od najjačih liga u Evropi i jedan od najkvalitetnijih klubova u Evropi. Od prodaje Jojića, Partizan će odmah dobiti 2,5 miliona evra. Ako se samo tako posmatra Partizan je sklopio dobar posao. Isto važi i za Jojića, koji je baš na kraju jesenjeg dela prvenstva rekao da mu je želja da jednog dana igra u nemačkom prvenstvu. "I peške bih otišao u Nemačku", rekao je tada Jojić, što u šali, što u zbilji.
Ali, ne može da se posmatra samo tako.
Mora da se posmatra i kroz prizmu navijača Partizana, koji bi trebalo da popune one crno-bele stolice koje ovih dana radnici montiraju u Humskoj. A taj navijač želi da gleda Partizan bar koju utakmicu više u Evropi, da posmatra majstorije dece ponikle ili naučene fudbalu u Partizanu, da se "veže" za nekog fudbalera, a ne da ne stigne ni da im popamti imena, nadimke, brojeve na dresu...
A neće moći da gleda Partizan u Evropi, jer se klub menja iz prelaznog roka u prelazni rok, taman se napravi okosnica ekipe, pa se to sve rasproda, pa ispočetka. Začarani krug. A sportski direktor Albert Nađ u izjavama medijima iz prelaznog roka u prelazni rok nada se da se "prošlost neće ponoviti".
Samo 20-ak sati pre odlaska Jojića generalni sekretar Darko Grubor i jedan od potpredsednika Ratomir Babić (inače u penziji, a ovo, kako kaže, radi volonterski) kleli su se da Jojić i Nikola Ninković nisu prodati i neće.
Nije problem u tome što je Jojić prodat (nije ni prvi, a nažalost ni poslednji talentovani fudbaler iz ove zemlje), jer Partizan zaista živi od prodaje igrača. Problem je u trulim obećanjima i porukama.
Baš kao i njegovi prethodnici (Stanojević, Rašović), tako će i Marko Nikolić ostati bez ključnog igrača/ključnih igrača, koji su mogli da budu nosioci igre ne u predstojećoj sezoni, već sezonama.
Paraleleno sa prodajom Jojića, priča se i o prodaji Nikole Ninkovića. Svojeglavi vezista crno-belih još nije pokazao sve šta ume, često i zbog te svoje "lude" glave. Ali, vrlo je moguće da će i on ove zime "preko".
Nezvanično, Genčlerbirigli (taj klub bi, zaista, mogao da se nazove srpskim, a ne turskim!) ozbiljno je zainteresovan za "Džigija" i spreman je da plati obeštećenje, ne manje od 1,5 miliona evra. Naravno, posrednik u pregovorima je, a ko drugi nego Ranko Stojić.
Neko će reći: da, ali to je neminovnost, nema se para.
Para nema, ali zašto ih nema? Gde su novci od ranijih prodaja (Matija Nastasić, Stefan Savić, Ivanov, Lazar Marković, Aleksandar Mitrović...)? Da li je rasprodaja igrača, zaista, jedini način za finansiranje klubova?
Dodaće drugi: stasaće nova deca, poput Andrije Živkovića, Danila Pantića... Hm, koliko li će se oni zadržati u Partizanu? Šest meseci, godinu dana?
A crno-bele stolice zvrjaće opet prazne...