Pitanje koje mi, bez trunke blama, postavljaju NEPOZNATI ljudi. Evo mog odgovora.
Kad sam bila mala, dešavalo mi se da pitam roditelje zašto neki njihovi prijatelji nemaju decu. Pritom, pricamo o periodu kad sam bila BAŠ mala, i kada sam to pitala iz naivnosti, vodeci se logikom - cesto svracaju, a ne povedu nikakvu decu da se igramo, pa meni bude malo dosadno, još ako izvade gitaru da se uz vince prisete hitova iz mladosti, kuku, zabavnije mi je kad dodu oni koji imaju decu.
Jasno su mi stavljene do znanja dve stvari.
1. Neki ljudi ne žele decu, neki ne mogu da ih imaju iako ih žele najviše na svetu. Neki ih jednostavno nemaju još, ali ce ih možda imati, to je na njima. I najstrašnije, neki od njih su ih imali. Više ih nemaju.
2. Nikad, ali nikad, da ne pitam te ljude licno zašto nemaju decu, jer je to iz svih gore navedenih razloga izuzetno nepristojno pitanje. Možda ce im biti neprijatno, ili još gore, možda cu ih rastužiti. A prijateljima to ne bi trebalo priredivati samo razgovora radi.
Dok sam bila klinka, to pitanje je bilo poistoveceno sa "zašto mi niste doneli cokoladu", "zašto vi živite u kuci a mi u stanu", itd, a kako sam odrastala pridružilo se grupi pitanja kao što je "kolika ti je plata". Dakle, intimno, nepristojno i kao takvo se ne postavlja.
I ja nikad ne postavljam pitanje "zašto nemaš decu". Ali ga meni itekako postavljaju.
I to, da stvar bude još luda, uglavnom nepoznati ljudi. Dakle, necu ga, makar ne tim tonom i tacnom konstrukcijom, cuti od ljudi koje smatram bliskim. Dakle, ne moji ili roditelji mog supruga, rodbina, ili bilo ko od prijatelja, kolega ili poznanika.
Recenice "pa je l' razmišljate o bebama", "jao zamisli da i ti rodiš blizance, dva u jedan" (pošto postoje odredene indikacije u porodicnim stablima da bi moglo biti tako), su potpuno druga prica. Tako ce vas pitati ljudi koji ce zapravo doci da vide vaše eventualno dete, možda ce ga i pricuvati, sigurno ce se igrati sa njim, i OBRADOVACE se i zbog bebe i zbog vas dvoje.
Ljudi koji pitaju "zašto nemaš decu" nekako isijavaju nezadovoljstvo. Izneverili ste ocekivanja zajednice i društva, i ponajviše ste izneverili njih. Kako se samo usudujete!
Nebitno što se ne poznajete.
Nedavno mi je to pitanje postavila starija žena u jednom poslovnom okruženju, u kom bi, jelte, trebalo voditi poslovne razgovore.
"A zašto? Neceš ili ne možeš", potpitanja na koja, izgleda, ima iskonsko pravo da dobije odgovor, a koja su makar meni bila ekvivalentna tome da mi je gurnula savršeno lakirani, dugi, špicasti nokat u oko.
Sledeca situacija je bila sa ženom na stanici prevoza, sa kakvom ste sigurno svi razgovarali u nekom trenutku u životu. Pocelo je od "ide li taj bus, devojcice, jesi li možda poslala onu poruku", a doguralo do TOG pitanja. Sa savetom.
"Pravi ih što pre, šta cekaš, obavi to!"
Stvari koje bi trebalo da "obavim" su, recimo danas, odlazak na posao, jedna mašina belog veša i kupovina novih crnih helanki pošto sam uspela da ih pocepam. Svakako ne nešto kao što je pravljenje beba.
Obe su od mene dobile isti odgovor.
"Sigurno se i Vi slažete da je to pitanje nepristojno?"
Uz osmeh, pogled pravo u oci. Pa nek' se vodi i kao "britanska uvreda", odnosno princip po kojem stavite nekome do znanja da je uradio nešto pogrešno i istovremeno ga pozovete da se složi sa vama.
Razgovori su dalje tekli u dva pravca. Gospoda na stanici je ukapirala, malo se nasmešila, pomazila me po ramenu i rekla "ma, ima vremena, uživajte vas dvoje zajedno". I zaplovila u odiseju o svom životu, kojom smo prekratile cekanje busa, a zaista se oteglo.
Druga gospoda se, medutim, uvredila - "što nepristojno?!"
Zato, gospodo, što me pitate nešto što ima veze sa mojim životom, zdravljem, porodicom, ljubavlju, biologijom, pravom na donošenje sopstvenih odluka o svemu navedenom, pa cak i organizacijom i finansijskim sposobnostima, u današnje vreme. Ne samo mojim, vec i mog supruga.
Zato što želite da znate sve o tome, a sigurna sam da ne znate ni kako se zovem a kamoli prezivam, kao što ni ja ne znam za Vas.
Zato što mislim da to, u situaciji kada se dvoje ljudi ne poznaju, ne bi trebalo da bude usputni konverzacijski gambit kao što je, recimo, kakvo je danas vreme. Možemo o tome da je neobicno toplo za novembar, o ovulaciji, broju spermatozoida i ostalom - jok.
Zato što mi je to isto kao da ste me pitali koliko suprug i ja na kraju meseca imamo para na gomili, da li se svadamo i oko cega, koliko cesto imamo seks i ko od nas više voli da je gore.
I jeste, "deca puna maaašte, deca su ukras sveeeta", i najvece bogatstvo, i to sve stoji, ali ni kao takva nisu tema za razgovor izmedu nas dve.
Zato što bih isto ovako reagovala i da me zateknete kako vodim dvoje dece za rucice, a Vi me pitate zašto IMAM decu.
I stoga, odbijam da Vam odgovorim.
Pošto volim da na odredena, cesta pitanja uvek imam spreman isti odgovor, odlucila sam da to bude moj. Ali, pošto prokleta ljudska rasa voli da preispituje vec vodene razgovore i udara sebi mentalne cuške pod parolom "trebalo je da kažem nešto drugo", razmišljam da li je ovo možda previše direktan, neprijateljski nastrojen ili kakav vec odgovor.
Zato tražim mišljenje od drugarica koje su u istoj ili slicnoj situaciji.
Prva na tapetu je jedna bez dlake na jeziku, za koju mislim da ima još manju toleranciju na gluposti od mene. Njen odgovor je - brutalan.
"Kad me pitaju neki levi ljudi? Ja im kažem da sam bila strašno bolesna, da su mi sve unutrašnje organe povadili, da sam jedva živu glavu izvukla i da ne mogu da imam decu", sleže ona ramenima.
Zagrcnula sam se kafom.
"Ali, to nije tacno? Mislim, bre, hvala Bogu pa nije tacno?"
"Pa šta? Šta ženu u redu u pošti briga da li je tacno ili nije?"
Zaista, šta je briga. Realno, celog života slušam "postavi glupo pitanje, dobiceš glup odgovor". Eto još jednog dokaza.
Sledeca na redu je drugarica koju smatram za najvaspitaniju i najpristojniju osobu na svetu. Ona mi otvara oci.
"A, pa nije to ništa! Prvo slušaš to, a onda kad dobiješ dete, ide pitanje - a kad ce drugo?"
Pa majku mu, je l' moguce? Ima li kraja tim ljudima? Tom dugackom redu namrštenih inspektora, uglavnom u suknjama, sa lupama u ruci, koji vicu - "daj matericu da zavirimo, a i taj tvoj neka ti se spremi, on je sledeci!"
"I šta im ti odgovoriš?"
"Odgovorim im - kad ti kažeš"
Opet sam se zagrcnula, ovog puta od smeha.
Dakle, ako imate ovaj problem, možete da se izborite sa njim na jedan od nekoliko nacina. Možete direktno da kažete da ne želite da razgovarate o tome. Možete da masno slažete kako biste nekoga skinuli s vrata. Možete takode da se diskretno i ironicno našalite. Možete, što se mene tice, i da odgovorite stoprocentno iskreno i opširno. Cela stvar je zapravo vaše pravo i izbor.
Naravno, možete i da nam napišete u komentarima kako se vi nosite sa ovim, ali i drugim pitanjima koja zadiru u intimu.
Najnovije i najzanimljivije vesti iz sveta zabave, kulture, muzike, filma, lifestyle, putovanja i seksualnosti pratite na našoj Facebook stranici - MONDO Zabava, kao i na Twitteru @Mondo_zabava.