Suočavanje sa sopstvenim davnim promašajima "na papiru" može vam pomoći da pobedite anksioznost u budućnosti.
Pisanje o dogadajima koji su nas na neki nacin pogodili, kao i o sopstvenim lošim iskustvima jedan je od najefikasnijih nacina da umanjite sebi stres, ali i da život sagledate iz perspektive drugacije od uobicajene, pokazalo je novo istraživanje.
Analiziranje i spoznaja svega što nije išlo kako treba u prošlosti ljudima pruža dobar uvid u sopstvene greške i pomaže im da se bolje nose sa stresnim situacijama u buducnosti.
Kad se suocavamo sa životnim teškocama, cesto dobijemo savet da "gledamo vedriju stranu", ali nedavno sprovedena studija pokazala je da mnogo više koristi, dugorocno, možemo imati od analiziranja grešaka koje su nas dovele do neprijatne ili teške situacije u životu.
Naucnici sa Rutgers univerziteta utvrdili su da razmišljanje o negativnim dogadajima iz prošlosti ima terapeutsko dejstvo, a može biti od koristi i u buducim stresnim situacijama, jer iz njih tako možemo da izvucemo pouku.
Ranije studije pokazale su da pažljivo analiziranje negativnih iskustava ili emocija, bilo samo razmišljanjem bilo pisanjem o njima, vodi ka pozitivnom razrešenju.
Tokom ovog istraživanja, psiholozi su želeli da znaju kakvo je dejstvo ovog introspektivnog pristupa koji se ne zasniva na intuiciji, vec na analizi.
"Akutni stres može da naškodi našim sposobnostima", kaže Brin di Menici, sa Rutgers univerziteta. "Paradoksalno, pisanje o stresnim dogadajima, kao što su raniji promašaji, dokazano poboljšava naše kognitivne procese i naše sposobnosti, narocito u zadacima koji zahtevaju nepodeljenu pažnju."
Ipak, do sada nije bilo dokaza za to da pisanje o ranijim lošim iskustvima može da poboljša našu sposobnost da se izborimo sa stresom.
U saradnji sa istraživacina sa Djuk univerziteta i Univerziteta Pensilvanije, Di Menici je ispitala efekte pisanja o prošlim lošim iskustvima na sposobnosti rešavanja zadataka u grupi od 86 ispitanika.
Naucnici su dobrovoljce podelili u dve grupe, kontrolnu i grupu koja je testirana. Osobe iz grupe koja je testirana zamoljene su da pišu o svojim ranijim "promašajima", dok su one iz kontrolne grupe pisale nešto o temi koja nema veze sa njima samima.
Na pocetku eksperimenta, ispitanicima je meren nivo hormona stresa kortizola, a zatim se od njih tražilo da reše komplikovan zadatak, pri cemu im je sve vreme meren nivo kortizola.
Ispostavilo se da je u grupi koja je neposredno pre rešavanja zadatka pisala o ranijim lošim iskustvima nivo kortizola tokom rešavanja zadatka znatno niži nego u kontrolnoj grupi.
Rezultati ovog istraživanja sugerišu da nam pisanje o ranijim stresnim situacijama pomaže da se bolje adaptiramo na situaciju koja je trenutno izvor stresa, ali psiholozi kažu da se ispostavilo i da u tom slucaju pažljivije i skoncentrisanije obavljamo novi zadatak koji je pred nama.
Pisanje i kriticko razmišljanje o greškama iz prošlosti nas psihološki priprema na nove stresne situacije, navodi se u studiji, prenosi "Dejli mejl".