Teško je naći bilo koga sličnih dimenzija, ko je znao više košarke od Arvydasa Sabonisa. Bek od 222 cm, sa vanserijskim šutom i pregledom igre. Karijera koja je zamalo upropaštena povredama, ali koja je uprkos njima bila vanserijska.
Hartija je već odavno žuta, ali i dalje nepogriješivo pokazuje jednu stvar. Niko u istoriji sporta Sovjetskog Saveza nije imao bolje rezultate na testiranju fizičkih predispozicija od Arvydasa Sabonisa! Kada se pogleda kakvi su sve sportisti defilovali moćnim SSSR-om, ovo je i pomalo nevjerovatno, ali je tako.
Nevjerovatno je i prva riječ na koju pomisliš kada ugledaš Sabonisa.
Jednostavno, ogroman čovjek. Uvijek mi je pred očima scena kada fizioterapeut litvanske reprezentacije isteže Arvydasa, pri čemu je njegova noga dužine kao čitav fizioterapeut. Stopalo u onim ogromnim patikama je izgledalo kao broj 70, ili tu negdje.
Za čovjeka tih dimenzija, Sabonis je čitavu svoju karijeru posjedovao nevjerovatan osjećaj za igru. Lopta je u njegovim rukama izgledala kao kliker, ali mu to nije smetalo da izuzetno precizno šutira sa distance (negdje na YT postoji snimak Arvydasa kako sipa trojke bez promašaja na treningu Blazersa), te da dijeli asistencije kao Larry Bird, sa kojim ga je uporedio legendarni centar Bill Walton. Upravo su ruke ono što je možda najviše odvajalo Sabasa od ostalih centara. Hvatao je sve lopte, bez obzira kakvo dodavanje bilo. Bacao kontre jednom rukom ili zavrtao dodavanja preko čitavog terena, kao bacač diska saigraču u naručje na zicer. Asistirao iza leđa ili kroz noge protivničkih igrača...
Kada sa ove distance gledate snimke mladog Sabonisa, prvo što upada u oči je izuzetna koordinacija pokreta - mnogo primjerenija beku od 190cm nego takvoj grdosiji. To i brzina kojom se kretao po terenu...
Ako ste muško dijete koje se rodi u Kaunasu, šanse da ćete šutirati na koš u nekom trenutku su oko 99%. Sabonis sa svojim rastom nije imao kud. Plus je od 13. godine bio smatran vanserijskim talentom. Pokojni Gomeljski je nakon samo jednog gledanja rekao:
"Ovaj će biti nešto posebno" i naravno, stari vuk je bio u pravu. Mada, isto je mogao da vam saopšti i student iz Alžira koji prvi put gleda košarku. Kod Sabonisa nije bila potrebna nikakva dodatna analiza. Bio je dobar i to je svima bilo jasno.
Jugoslavija i Sovjetski Savez su razvili košarkaški rivalitet koji je trajao mnogo prije pojave Sabonisa. Utakmice sa SSSR-om su rješavali Kićanović, Slavnić, Delibašić... posebno Kića, koji je izgradio reputaciju na hladnokrvnosti i minijaturama u neizvjesnim završnicama protiv Sovjeta. Tkačenko je u to vrijeme bio planina pod košem, ali bez previše košarkaškog znanja. Jeste mogao da ošamuti protivničkog igrača ubodom kažiprsta, ali se kretao kao glečer.
Arvydas je kao tinejdžer debitovao na SP u Kolumbiji 1982, gdje je SSSR osvojio zlatnu medalju. Mečeve je uglavnom gledao sa klupe, kao i finale protiv SAD, gdje je Anatolij Miškin ubacio 29 poena. SSSR je 1985. godine osvojio novu titulu evropskog šampiona. Stradala je sa 30 razlike Čehoslovačka. Sabonis sa repovima i brčićima ubacio je 23 poena. To finale je iz gledališta pratio i legendarni Bill Walton i ostao zadivljen do kraja igrom tada 20-godišnjeg centra...
Atlanta ga nikada nije gledala, ali im to nije smetalo da ga draftuju u tada legendarnoj četvrtoj rundi. Mnogi su to komentarisali kao uslugu Rusima, kojom tadašnji vlasnik Hawksa i jedan od osnivača Igara Dobre volje, medijski mogul Ted Turner, želi da dobije prava prenosa tog turnira iz Moskve. Na kraju, preko Celticsa, taj izbor Hawksa je završio u rukama Portlanda, ekipe koja je valjda draftovala sve hronično povrijeđene igrače u posljednjih 40 godina.
Nakon što su Amerikanci bojkotovali OI u Moskvi 1980, Sovjeti su uzvratili istom mjerom u Los Angelesu četiri godine kasnije i tako smo ostali uskraćeni za duel Sabonis - Jordan.
Sabonis je sa svojim Žalgirisom uspio da prekine dominaciju CSKA u nacionalnom prvenstvu, što je posebno u to vrijeme bila velika stvar. Žalgiris je dogurao i do finala Kupa šampiona u Budimpešti, gdje je Cibona predvođena Draženom i Cvjetičaninom osvojila drugu uzastopnu titulu evropskog prvaka. Sabonisa je kroz karijeru pratila reputacija igrača kratkog fitilja, što su iskoristili centri Cibone. Sabas je ubacio 27 poena, ali je isključen zbog udaranja Mihovila Nakića i tu je priči bio kraj.
Nakon te sezone krenula je i serija povreda koja bi završila karijeru bilo kojeg drugog igrača, ne i Sabonisa. Sa ove distance i nakon što imamo većinu informacija, ostaje pravo čudo kako je Arvydas igrao do četrdesete. Možda to i najviše govori o njegovoj igračkoj inteligenciji i sposobnosti da se prilagodi novonastaloj situaciji.
Kakva je bila situacija? Recimo samo da su doktori u Portlandu nakon njegovog konačnog dolaska u NBA 1995. godine napravili rendgenske snimke njegovih koljena i stopala. Zaključak je bio... "Može da dobije parking mjesto za invalida samo na osnovu ova dva snimka".
Ahilovu tetivu je prvi put pokidao sa 22 godine, prije Svjetskog prvenstva 1986. u Španiji. Vratio se i vodio SSSR do čudesnog povratka u polufinalu protiv Jugoslavije, na čijoj je klupi sjedio Krešimir Ćosić. Utakmica koja i danas izazove jezu kod naših očeva. Vođstvo od devet razlike 50 sekundi prije kraja nije bilo dovoljno za pobjedu. Tri izgubljene lopte i tri trojke Sovjeta... Jednu i to od tablu je pogodio Sabonis.
U finalu je Arvydas odigrao egal sa Davidom Robinsonom, ali niko od ruskih bekova nije mogao ni taksijem da uhvati Kenny Smitha. Amerikanci su osvojili zlato...
Sabonis je zatim pokidao Ahilovu tetivu i na drugoj nozi. Operacija je obavljena u Portlandu, ali je sovjetska košarkaška federacija isforsirala njegov povratak na teren, kako bi u najjačem sastavu zaigrala na Olimpijadi u Seulu i dočekala duel sa SAD, nakon što su konačno i jedni i drugi prestali sa bojkotom.
Amerikanci su poslali najbolji mogući tim sastavljen od koledž igrača, ali John Thompson na klupi nije bio dorastao visini zadatka. Gomeljski je jednostavno imao više trikova u odnosu na često rigidnog Thompsona, kome nije puno pomoglo ni to što su njegovi igrači do tog meča sve pobjeđivali sa 30 razlike. Sabonis je iako nedovoljno oporavljen opet odigrao solidno u polufinalu, te ubacio 20 poena uz 15 skokova u pobjedi protiv Jugoslavije u finalu, što je bilo prvo olimpijsko zlato za Gomeljskog.
(Iz nekog razloga, u posljednjim godinama kada se pominje Sabonis, stalno se protura priča kako je on jeo Robinsona za doručak u tim duelima. To jednostavno nije istina. U finalu 1986. Sabonis je ubacio 16 poena uz 13 skokova i četiri blokade. Admiral je imao 20 poena, sedam skokova i četiri blokade. U finalu OI u Seulu, Robinson je ubacio 23 poena uz 12 skokova. Sabas je imao 13 i 13.)
Fijasko Johna Thompsona je vjerovatno i ubrzao odluku da se iz Amerike na velika takmičenja ubuduće šalju NBA igrači...
Arvydas se u inostranstvo otisnuo naredne godine i to u Španiju, u ekipu Valjadolida, od svih timova. Forum kako se tada zvao Valjadolid, ulagao je puno novca u košarku i Sabonis je bio zaista vrhunski transfer. Veliki ugovor ali i veliki problemi sa povredama. Koliko su krhke postale Sabonisove noge, najboolje govori činjenica da se povrijedio dok je žurio da se javi na telefon...
Nakon tri godine u Valjadolidu, Sabonis je u još jednom velikom transferu prešao u Real Madrid. On i Amerikanac litvanskih korijena Joe Arlauckas su u tom periodu činili najdominantniju centarsku liniju u Evropi, a Sabonis je igrajući za Real ostvario najveći indeks korisnosti u istoriji španske lige. Protiv Ourensea 1995. godine ubacio je 32 poena (10-15 za dva, 2-2 trojke, 6-6 bacanja), ostvario 27 skokova, pet blokada, pet ukradenih lopti i tri asistencije!! Index je bio 66, što je i dalje apsolutni rekord. Pod vođstvom Željka Obradovića, Real Madrid je u Saragosi osvojio svoju posljednju titulu evropskog prvaka. Sabonis je slomio Olympiacos u finalu... Devetnaest godina kasnije, Real i dalje čeka trofej Eurolige.
Raspadom Sovjetskog Saveza, Arvydas je konačno dobio priliku za kojom je čeznuo - da kao Litvanac nastupi na Olimpijskim igrama. Dogurali su do polufinala, gdje ih je pregazio Dream Team, a gdje je Arturas Karnišovas sa klupe slikao kako Jordan zakucava preko Sabonisa.
Riješen da po svaku cijenu osvoji medalju za svoju zemlju, Sabonis je selekciju koja je nosila naziv Zajednica Nezavisnih Država (kasnije Rusija) počastio sa 26 poena i 16 skokova. Nakon meča, Sabas se od radosti tako napio da se nije ni pojavio na dodjeli medalja. Našli su ga par dana kasnije u ženskom dijelu olimpijskog sela...
Nakon što je osvojio sve u Evropi, konačno je došao trenutak da se Arvydas okuša i u NBA i to kao u tom trenutku najstariji debitant ikada (31 godina). "Imao je sve kao igrač, osim zdravlja", tako je opisao Sabonisa čovjek koji je znao što su teške povrede, Bill Walton.
Na Sabonisa i njegov čarobni pregled igre većina saigrača u Blazersima nije bila spremna.
"Dodao bih loptu na visoki post i krenuo u kretnju kroz reket i zatim bi me ta lopta pogodila u glavu. Rekao sam... hmmm, odakle ovom divu takav pregled igre". Rod Strickland je na treninzima još par puta dobio loptu u glavu, dok nije shvatio da mora uvijek pratiti šta Sabonis radi kada je u napadu.
Predložite našem kolumnisti Edinu Avdiću o kome ili čemu da piše u nekom od narednih tekstova. Ukoliko želite da mu uputite želje, čestitke i pozdrave na Twitteru koristite hashtag #edinmondo.
PJ Carlesimo je čitavu napadačku filozofiju podredio Arvydasovoj igri na visokom postu. Bio je plejmejker od 222cm.
"Uvijek je volio da začini svoja dodavanja. Rijetko je to bio običan pas. Uvijek nešto preko glave, iza leđa i tačno u ruke saigraču", rekao je Steve Smith. Jedna od smiješnijih asistencija je bila za Kenny Andersona protiv Clippersa, iza leđa u kontri, dok je Sabonis ostao ukočen u položaju u kojem je dodao loptu, sa pogledom ka svom košu i rukom iza leđa... Osim pregledom igre, Blazersi su bili i začuđeni kako Sabonis sa takvim povredama uopšte uspijeva da se kreće po terenu, ali kretao se...
Gazda Blazersa Paul Allen riješio je da konačno sklopi tim koji bi mogao da napadne titulu. Pippen, Smith, Stoudamire, Wallace, Grant, Sabonis, Schrempf i Anthony protiv Lakersa su imali 15 razlike u sedmoj utakmici na 10 minuta do kraja i nisu izdržali. Bilo je to najbliže što je Sabonis prišao igranju NBA finala...
Sa dobro poznatim problemima i gomilom konfliktnih igrača, koje je bilo nemoguće trenirati, Blazersi su se ubrzo raspali. U gomili incidenata, međusobnih tuča, svađa (Wallace je tokom jednog time outa udario Sabonisa peškirom u glavu) i hapšenja, ostalo je zabilježeno da je i Sabasova žena uhapšena zbog vožnje u pijanom stanju. Blazersi jednostavno nisu mogli da funkcionišu.
Arvydas Sabonis je sa 40 godina na leđima, uništenim stopalima, tetivama i koljenima bio MVP Eurolige 2004. godine. Doslovno je igrao rekreativno i opet bio klasa za sve...
I nakon što je preživio srčani udar igrajući basket i nakon što je postao predsjednik košarkaškog saveza Litvanije, podnio ostavku pa se opet vratio na tu poziciju, Sabonis uglavnom želi da ga se ostavi na miru.
Na EP u Sloveniju je doveo kompletan ženski dio porodice i stalno se mrštio gledajući igre svog tima, bez obzira na plasman u finale. Svaki put kada smo ga sreli dok je bauljao stazama Kranjske Gore, osjećali smo dozu strahopoštovanja.
Tako je bilo sa njim od tinejdžerskih dana, ne samo zbog gorostasne pojave, nego najviše zbog igračkog umijeća. Sabonis i dalje predstavlja ono vrijeme, kada je kreativnih igrača bilo nepretek, a opet su se samo posebni izdvajali...