Tekstovi koje Ivanović čita sa "idiota", po kvalitetu humora nisu ni prineti njuznetovskim bravurama. Amidžić bi mogao da vodi mnogo bolju emisiju. "Državni posao" je apsolutno spektakularna kratkometražna humoristička forma!
Da se osvrnem ja na jedan od dva omiljena televizijska programa "24 minuta sa Zoranom Kesićem". Kesića poznajem, brat bratu, jedno petnaestak godina. Prirodno duhovit čovek. Nešto poput mene, samo mnooogo zgodniji i privlačniji ženama, verovatno i pokojem muškarcu. Moderna su vremena... U kombinaciji sa Njuz Net-om, Zoran je napravio ubedljivo najbolju humorističku dugometražnu emisiju u ovom trenutku, na ovim prostorima. Britki, satirični tekstovi, u kombinaciji sa Kesinim perfomansom, zaista je jedna od retkih stvari koje valja pogledati na srpskoj televiziji. Da ne grešim dušu, voleo sam ja i ostale Zoranove projekte... "Dezinformator", pa i "Fajront republiku" (tu je moj Bekan glumio pijanca, a gospodin Bugarski svesrdno pomagao u stvaranju). Zapravo, uvek sam voleo da pogledam ono što je Zoran Kesić radio na televizijama.
Ja bih samo iz "24 minuta" izbacio goste. Potpuno su nepotrebni, a znaju dobrano da smore. Čast izuzecima poput Mićka i Draže Petrovića, recimo, koji su pokazali kako to treba zapravo da se radi, ali nemaju svi taj prirodan talenat urođene duhovitosti. A nema Kesić ni konkurenciju među voditeljima.
"Veče sa Ivanom Ivanovićem" je relativno solidan televizijski format, ali tekstovi pisani za Ivanovića, koje on čita sa "idiota", po kvalitetu humora nisu ni prineti njuznetovskim bravurama.
"Amidži šou" se oslanja na vernu pinkovsku publiku, koju, u globalu, najlakše mogu da zasmeju "Kursadžije" koje su, verovatno jedan od najužasnijih projekata bilo koje od televizija ikada od nastanka sveta na ovamo. Poznajući ga lično, mislim da bi Ognjen mogao da vodi mnogo bolju emisiju kada bi, eventualno, radio nešto baš svoje u nekoj drugoj televizijskoj kući.
"Ne postoji nijedan razlog zašto biste čitali bilo šta što ja napišem“, kaže Brakus. Ali ako ste ipak pročitali i imate želje, čestitke i pozdrave na Twitteru koristite hashtag #brakusovizija.
Svojevremeno je Romčevićev interesantan i žanrovski kvalitetan, bar u prvoj sezoni, pokušaj u vidu serije "Ljubav, navika, panika", po mojim informacijama, bio prilično negledan na tv Pink što je i logično, jer ta serija jeste bila smešna. Ako slučajno budem našao nekoga koga je zasmejao bilo koji trenutak "humorističke" serije "Pevaj brate" daću mu sto dinara u kešu, na ruke.
Još jedna navodno duhovita serija "Otvorena vrata 2" ne može da se uporedi sa onim "Otvorenim vratima" na kojima smo, mnogi od nas, rasli i obožavali karaktere i zaplete do imbecilnosti. Ne ide ta novija dramaturgija komedije nikako.
Čekam da pisac mlađe generacije Vladimir Đurđević, izuzetno duhovit momak ili eventualno, Dimitrije Vojnov, obojica moji klasići sa studija dramaturgije, svaki u svoje vreme, napišu neku seriju.
Najbolje ostavljam za kraj. "Državni posao"! Apsolutno spektakularna kratkometražna humoristička forma na RTV. Ne pamtim da sam, godinama unazad, čekao svako veče da pogledam epizodu bilo čega. Dimitrije Banjac (Đorđe Čvarkov), Nikola Škorić (Dragan Torbica) i Dejan Ćirjaković (Boškić) su razvili montipajtonovske likove, arhivatore koji rade u državnoj firmi i zapravo prikazuju svu apsurdnost birokratskog sistema koji nam je tako dobro poznat i omražen. Izuzetno dobro napisani tekstovi i vrhunski perfomans glavnih protagonista, za mene, definitivno predstavljaju nešto najduhovitije što se, na našim televizijama, pojavilo u poslednjih dvadesetak godina.