Službenici jedne banke u Beogradu zapanjeno su gledali čoveka koji je prošle srede došao kod njih tražeći da mu se otvori poseban račun jer hoće da uplati 9.000 dolara izvesnim ljudima u Togu.

Zbog njihove znatiželje, objasnio je da će, čim pošalje novac, iz te afričke zemlje njemu na račun prebaciti 12,5 miliona dolara.

Srećom, bankari su nesrećnog čoveka spasli čuvene "nigerijske prevare" zamolivši ga da se prvo posavetuje sa policijom.

Reč je o "fišing end famingu", koji podrazumeva slanje imejlova iste sadržine na bezbroj adresa. Ovaj najstariji oblik prevare preko interneta jeste takozvana nigerijska prevara, koja, nažalost, i danas ima mnogo žrtava.

Ona podrazumeva da dobijete imejlom pismo u kojem vas obaveštavaju da ste dobitnik na internet lutriji i da ste dobili silne milione.

Novac vam se isplaćuje čim im uplatite novac, na primer 500 dolara, za troškove slanja čeka", objašnjavaju u odeljenju za borbu protiv visokotehnološkog kriminala u MUP-u.

Druga verzija je navodno pismo od rođaka nekog visokog funkcionera iz politički nestabilnih zemalja čiji je novac zarobljen, tako da im treba neko iz Evrope na čiji račun će prebaciti tu ogromnu svotu.

"Ukoliko im pomognete, navodno dobijate proviziju od pet odsto od cele sume u iznosu od, recimo, deset miliona dolara. I tu vam traže da vi njima uplatite novac radi nekih "sitnih formalnosti".

Iako se na prvi pogled čini da se na to niko ne bi upecao, znatiželjne žrtve ipak počnu da sumnjaju da ih je možda "krenulo u životu" kada otkriju da je, recimo, ubijeni ministar odbrane u Kongu zaista postojao i da ih njegov sin koji ih moli za pomoć zasipa slikama iz porodičnog života", objašnjavaju naši sagovornici.

Oni navode da dok pomoć od Srba traže "visoki zvaničnici" iz Nigerije, Toga, Konga, Kine i drugih zemalja, u istočnim zemljama svojevremeno je kružio imejl sa apelom rođaka za spas silnog nasledstva Slobodana Miloševića.

"Žrtava ovakvih prevara je u Srbiji mnogo i to nema nikakve veze sa obrazovanjem. Nasedaju ljudi svih profila. Imali smo svojevremeno i slučaj profesorke koja je prevarantima uplatila 3.500 dolara za tri meseca, raznih direktora preduzeća koji su sklapali poslove sa Nigerijcima i uplaćivali im i po 5.000 evra.

Iako su ti imejlovi prilično uverljivi, niko od njih se ne seti da proveri IP adrese, koje bi im, zapravo, otkrile da nisu toliki srećnici", kažu u policiji.

Iskustvo policije pokazalo je da se Srbi upecaju kada im se obećava novac koji pada "s neba, bez po muke", ali da se ne daju prevariti kada im hakeri zatraže podatke o bankovnim računima, iako je to daleko savremeniji oblik internet prevara.

"Dobijete imejl navodno od svoje banke, grafički identičan sa originalom, u kojem se navodi da je došlo do hakerskog upada u sistem banke i traži vam se da upišete svoje podatke i šifre kako bi se potvrdilo da ste to vi i da li vam je skinut novac sa računa.

Iako je to prevara koja uključuje ogroman broj žrtava u zapadnoj Evropi, naši ljudi, srećom, ne padaju na nju" kaže sagovornik "Alo".

Srpski hakeri uglavnom se bave upadima u baze podataka elektronskih dućana. Nakon što provale u ove baze, pokupe podatke svih kupaca i onda im orobe račune, zbog čega je prošle godine i uhapšen Marko Živanović, podseća "Alo".

(MONDO)