Višedecenijsko odsustvo brige o srpskom jeziku dovelo je do situacije da u pravopisu ne mogu da se snađu ne samo obični građani, več i oni najpismeniji - profesori jezika, intelektualaci i pripadnici kulturne elite, piše "Blic".

Pravopis iz 1993. godine je konfuzan i neprecizan, poslednji Pravopisni rečnik izašao je 1960, a sveobuhvatna svremena gramatika srpskoj jezika 1964. godine to je razlog zbog koga stručnjaci tvrde da nemamo temelj naše kulture.

"U svim izdanjima školske Gramatike Živojina Stanojčića i Ljubomira Popovića ima pravopisnih grešaka, pa čak i gramatičkih, kod glasovnih promena, recimo.

Teško je učenicima onda objasniti svrhu pismenosti i naterati ih da otvore Pravopis Matice srpske, koji opet nije dobro urađen, nema jasnih odrednica i naročito je teško vizuelno se orijentisati u njemu, da ne pričamo o dubletnim i nejasnim rešenjima"; kaže Violeta Vasić, profesor srpskog jezika u OŠ "Svetozar Marković" u Beogradu i Filološkoj gimnaziji "Profesional".

Čist primer konfuznog pravopisa su pravila za pisanje naziva ulica u kojima se reč ulica piše velikim slovom "ako je sastavni deo imena" (npr. Ulica lipa), ali isti pravopis dozvoljava i pisanje malim slovom. Na primer, "Ulica srpskih vladara" može da se piša ovako, sa velikim "U", ili sa malim "u" a velikim „S” ("ulica Srpskih vladara").

Slična zabuna je i kada se radi o složenicama i polusloženicama, razlikovanju crtice (kada su dve reči u većoj koheziji) od crte (kada su samostalni pojmovi).

Takđe nije jasno zašto se tursko-austrijski rat, prema važećem "Pravopisu", piše malim početnim slovom, dok se "Balkanski rat" piše velikim.

"Učenik bi već u osnovnoj školi morao ovladati pravilnim pisanjem naziva istorijskih događaja, a kako mu objasniti ovakve finese?

Tek što je naučio da je pravilno pisati "Trg cveća" i "Cvetni trg", mora da savlada izuzetak - Trg Republike, gde se imenica republika odnosi baš na Srbiju, pa se zato piše velikim slovom. A zatim slede i brojni izuzeci od izuzetaka... ",upozorava prof. dr Rajna Dragićević sa Filološkog fakulteta u Beogradu.

Autori pravopisa bi u budućnosti morali raditi na tome da se pravopis pojednostavi do te mere da učenik osnovne škole može da ga savlada, poručiju profesori.

"Brojne varijante mogućeg pisanja slabe normu, donose nove dublete. Objašnjenja da je nešto "bolje", "češće" i "opravdanije" nisu dobra. Pravopis funkcioniše na principu tačno - netačno i to je za najveći broj korisnika bitno, sva druga objašnjenja manje su važna", kaže prof. dr Veljko Brborić, koji na Filološkom fakultetu, predaje novi predmet - Pravopis srpskog jezika..

Još veću zabunu u sistem uvele su različiti priručnici i jezički udžbenici privatnih izdavačkih kuća, koji su štampani poslednjih godina, a koji najčešće ni nemaju odobrenje Zavoda za unapređivanje kvaliteta obrazovanja.

"Držimo se postulata iz 60-tih, ali svaki naučnik unese i ponešto novo, svoje, i sistem se raspada. Nedostaje nam koheziona i umna disciplina da sednemo, rešimo jezičke dileme jednom za svagda i napravimo kapitalna dela poput gramatike i pravopisa, koji su alfa i omega kulture jednog naroda", kaže Ljubiša Jovanović zadužen za oblast jezika i književnosti u pomenutom Zavodu.

U poslednje dve decenije mi smo dobili 15-ak pravopisa i pravopisnih priručnika. Samo dva imaju odobrenje Ministarstva prosvete za upotrebu u nastavne svrhe: "Pravopis srpskoga jezika Matice srpske" i "Pravopis srpskog jezika (priručnik za škole)" Milorada Dešića.

Preostalim pravopisma, bez obzira na njihov kvalitet, nema mesta u nastavi, ukazuje prof. dr Veljko Brborić.

Nije sporno postojanje više pravopisa i pravopisnih priručnika, dodaje on, ali pravopisna rešenja moraju biti usklađena i to u celini, bez izuzetaka.

(MONDO/Foto: "Blic")