Hrvatski publicista, novinar i teolog Drago Pilsel objavio je danas dva pisma, koja mu je, kako navodi, svojevremeno za objavljivanje poverio patrijarh srpski Irinej, a koja je poglavar SPC uputio papi Franji u vezi sa kanonizacijom hrvatskog nadbikupa Alojzija Stepinca
Pilsel, koji je ranije izjavio da je zadobio poverenje patrijarha i da je bio "prvi novinar koji je dobio pisma Svetog sinoda papi Franji", navodi da je patrijarh Irinej "zamolio" papu Franju da pitanje kanonizacije kardinala Stepinca skine s dnevnog reda i prepusti "nepogrešivom Sudu Božjem".
Pilsel je to naveo kao objašnjenje povodom izjave predsednika Vučića na sahrani patrijarha Irineja, da je počivši patrijarh "uverio papu Franju da Stepinac nije svetac".
"Naime, patrijarh Irinej nije niti mogao niti želio suditi o onomu o čemu samo svoj sud donosi Bog", navodi Pilsel i dodaje da je pitanje i što znači biti, od Crkve, kanonizirani svetac.
"Svetac je onaj koji može i treba biti orijentir univerzalnoj Crkvi, svim hršićanima. Alojzije Stepinac to, svojim celokupnim životom, teško može postati" navodi Pilsel i dodaje da papi Franji nije važno koliko će Hrvat zagovarati jednu problematičnu kanonizaciju, već mu je važno da se ispoštuje istina koju moraju zajednički izgovoriti i Srbi i Hrvati.
I to ne samo o Stepincu nego, kako kaže, i istina o našim narušenim ekumenskim, međuetničkim i međunacionalnim odnosima.
Pilsel u tekstu objavljenom na hrvatskom portalu Autograf kaže da objavljivanje dva pisma patrijarha Pavla duguje i samom patrijarhu.
Kako kaže "čoveku kojeg sam poštovao, kojeg sam smatrao bratom u Hristu i koji me uvek primao s velikom pažnjom i ljubavlju".
U prvom pismu od 30. aprila 2014., patrijarh Irinej papi Franji "istine radi skreće pažnju " da je SPC, dužna da kaže da je kardinal Stepinac svesrdno podržao stvaranje NDH, obasuo pohvalama njeno vođstvo i višestruko učestvovao u stvaranju atmosfere netolerancije koja je carevala u toj državi, kako je naveo, "kopiji Hitlerove Nemačke i Musolinijeve Italije".
Ističe da je Stepinac "visoko značajan puč" od 27. marta 1941., kada se Jugoslavija otrgla iz Trojnog pakta, proglasio "izdajom za koju je optužio pravoslavnu crkvu", a pravoslavlje je proglasio za "najveće prokletstvo Evrope" i upravo te reči zabeležio u svom dnevniku odmah posle kobnih događaja koji će uvesti Jugoslaviju u rat.
Ukazujući da je jedino takvim odnosom prema pravoslavnoj crkvi moguće objasniti i Stepinčev odnos prema prisilnom prevođenju Srba u tzv. NDH u rimokatoličku veru, patrijarh papi piše i o logoru smrti Jadovno i drugim logorima koji su, kako je naveo, naočigled svih tadašnju NDH pretvorili "zemlju u klaonicu".
Skreće pažnju i da kardinal Stepinac nije protestovao, već je ćutao kada se znalo da je "nacistički ustaški režim na najužasniji način poslao u smrt tri pravoslavna episkopa, više stotina pravoslavnih sveštenika i monaha i više stotina hiljada pravoslavnih vernika, njegovih sugrađana".
Ćutao je Stepinac, piše patrijarh, i kada su hrvatske ustaše, između ostalih, mučili i ubijali i one pravoslavne Srbe koji su već, pod pretnjom sile, bili primili katoličku veru kao i pred činjenicom da su u "njegovoj" državi hladnokrvno, planski i sistematski ubijana i deca "nepoćudnih" građana te države - Srba, Jevreja, Cigana.
Procenjeno je da ukupan broj dece žrtava u takozvanoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj iznosi oko sto trideset hiljada, od toga samo u logoru smrti Jasenovac oko trideset pet hiljada.
Patrijarh je papi predočio da su prikupljena i popisana imena i prezimena jednog dela dece žrtava (njih 74.762), od kojih su većina (njih 42.791) bila deca iz srpskih pravoslavnih porodica.
Samo logor Jasenovac je progutao 20.545 dečjih života.
Navodeći i niz drugih primera, patrijarh u pismu papi ističe da se Stepinac suviše često prikazuje kao nemoćan i izolovan pojedinac, a da se zna da je bio lično na čelu vojnog vikarijata oružanih snaga tzv. NDH, čije je sveštenstvo velikim svojim delom bilo uključeno u zločine koje su vršile oružane snage te tzv. države.
Patrijarh je pozvao papu da razume da je ovo ćutanje Stepinca - uz sve nabrojano - učinilo da spomen na njega u ovom trenutku, kako navodi, ne ističe iz biblijskog korena niti je put ka pomirenju kada su u pitanju Rimokatolička i Pravoslavna crkva.
"Naprotiv, bojimo se da je suviše otvorenih pitanja i nezalečenih rana koje kardinal Stepinac simbolizuje, te bi njegova kanonizacija samo produbila rane i postojeće razlike", piše patrijarh i traži od pape da se Stepincu posveti "trezveno i mudro razmatranje njegovog mesta u istoriji, pogotovu ako je ono obremenjeno Jadovnom i Jasenovcem".
U drugom pismu, od 10. jula 2015. patrijarh Irinej papi piše da je Sabor SPC sa zadovoljstvom prihvatio predlog Svete Stolice da se formira radna grupa Rimokatoličke crkve i Srpske pravoslavne crkve, koja bi razmotrila sva otvorena pitanja vezana za delovane Stepinca.
(Mondo/Tanjug)
Budite bolje informisani od drugih, PREUZMITE MONDO MOBILNU APLIKACIJU.
