Ušli smo u biblioteku Zorana Đinđića: Na stolu lični predmeti i posebna beleška u kojoj je pomenuo Kosovo

Nedaleko od Studentskog trga, gde je u jednom trenutku živeo, ali i neretko predvodio proteste protiv tadašnje vlasti, nalazi se Fondacija dr Zorana Đinđića, prvog demokratski izabranog premijera, ubijenog 12. marta 2003. godine. Tu su i neki njegovi lični predmeti, ali i deo privatne biblioteke, stručna literatura iz oblasti politike, filozofije, neke na nemačkom, italijanskom, ali i srpskom jeziku.

Veći deo biblioteke je na nemačkom jeziku, a među njima smo videli smo "Negativnu dijalektiku" Teodora Adorna, par tomova Fukoovih dela... tu je i deo na engleskom, jezik koji je počeo da uči devedesetih. Kako smo saznali, zanimljivost koju je jednom prilikom otkrila upravo Ružica, usavršavao ga je čitajući romane koji imaju zanimljivu radnju, a relativno lak rečnik. Jedan od takvih je i špijunski roman Roberta Ladlama "Halidonov vrisak".

"Đinđić je počeo da uči engleski devedesetih i vidi se da se u skladu sa tim promenila i oblast njegovog zanimanja. Tako ovde imamo knjigu "The making of the celtic tiger", istorijat transformacije Irske u zemlju čija je ekonomija bazirana na IT uslugama zahvaljujući kojoj je od najsiromašnije postala najbogatija zemlja Evrope. U tome je on tražio recept za Srbiju. U tom razvoju Irske značajnu ulogu igrao je Majkrosoft što se poklapa sa njegovim zalaganjem da ga dovede u Srbiju (dokaz i slika sastanka sa Bil Gejtsom)", rekao je Dautović za naš portal.

Veliki broj knjiga koje se bave političkom retorikom u SAD i Velikoj Britaniji ukazuju na njegovo interesovanje za PR odnosno američki način vođenja politike zasnovane na pojednostavljenju poruke na nivo prijemčiv za prosečnog birača.

"Knjiga koju je pisao Hauard Kurc, "The spin cycle", o načinu na koji Bela kuća manipuliše odnosno obraća se medijima, nalazi se takođe na polici biblioteke. Recimo vaše tumačenje nekog događaja se servira novinarima tako da se stavi spin na nju tako da to odgovara Beloj kući", pokazao nam je sagovornik.

Metafore kao zaštitni znak

Teško da ćete danas sresti nekog ko se seća njegovih obraćanja, a da ne pomene Đinđićeve metafore, pa je logično da nam razgovor krene u tom pravcu.

"Metaforama je pokušao da se obraća javnosti na jedan drugi način - dugačke političke poruke svesti na neke krajnje poruke (kao ono sa akvarijumom i čorbom, recimo). Ipak, u razgovoru ih nije koristio jer je imao svojevrsnu ideju kako se treba obraćati javnosti", govori nam Dautović dok pokazuje "The great comunicator" Ronalda Regana.

Interesujući se za različite revolucione periode i krize društva, naš sagovornik smatra da je Đinđić zapravo tražio razloge i objašnjenje kako transformisati društvo – kako preći iz autoritarnog partijskog marksizma, a onda i iz nacionalizma Slobodana Miloševića u jedno društvo koje je stavilno i na stazi razvoja.

U tom smislu ga je interesovao jedan nemački filozof Rajhard Hozelek njegova Kritika i kriza, podnaslov "Studija o patogenezi građanskog sveta " i tu knjigu je preveo sa nemačkog 1997. u vreme velikih protesta protiv izborne krađe na lokalnim izborima 1996/97. "

Među knjigama na srpskom i jedna "ptica zloslutnica"

Knjige na srpskom odnosno srpskohrvatskom su mahom iz perioda SFRJ, "Kibernetika i društvo", koja pokazuje koliko se već tokom studija zanimao za nove tehnologije, potom "Oslobođenje gradova u Srbiji od Turaka", "Jugoslovenski narodi pred Prvi svetski rat", "Sabrane spise Svetozara Markovića","Stvaranje Jugoslavije"... A, među ovim naslovima, tu je i jedna koja privlači posebnu pažnju, "Ubistva kneza Mihaila, događaji o kojima se nije smelo govoriti".

"I knez Mihailo figurira kao jedna reformatorska figura u srpskom društvu, mnogo toga je dao i doprineo modernizaciji i evropeizaciji Srbije, i koji je, verovatno ne baš zbog ideoloških razrloga, ipak ubijen. Ta knjiga je eto kao jedna vrsta ptice zloslutnice sudbine mnogih modernističkih inicijativa u Srbiji, dakle želja da se transformiše Srbija i način na koji je iznutra sabotirana u toj modernizaciji", ispričao nam je Dautović.

(Mondo.rs)