Običaj paljenja sveća u crkvi za žive i za mrtve traje vekovima. Pogrešna navika i običaj većine je da u gornjem delu čiraka pale sveće za decu, bračnog druga, roditelje, kumove i prijatelje, a u donjem za upokojene članove porodice. Ipak, kod mnogih postoji dilema da li je neophodno upaliti više sveća i svaku nameniti ili je dovoljna jedna. Na ovo pitanje jasan odgovor je svojevremeno dao upokojeni otac Dušan Kolundžić na sajtu Svetosavlje.
"Paljenje sveća je simboličko ispovedanje, da smo mi hrišćani sledbenici religije svetlosti, a takođe i kao odgovarajuća žrtva Bogu. To osvetljavanje prostora, pa i po danu, podseća nas da se mi staramo da prosvetlimo naš um svetlošću Hristove istine, da zagrevamo našu dušu božanskom ljubavlju i da sve više naš život oslobađamo od prirodnog i grehovnog mraka", objasnio je otac Dušan.
Prema njegovim rečima, paljenje sveća je jedna vrsta spoljašnjeg vida naše unutrašnje pobožnosti.
"I kad god palimo sveću, pa bila ona slavska, božićna, vaskršnja, za zdravlje živih ili za pokoj duša umrlih, samom paljenju prethodi molitva Bogu, direktno ili preko svetitelja u čiju uspomenu ovu žrtvu prinosimo. Kad svečar pali slavsku sveću, on se najpre prekrsti, pogledavši na slavsku ikonu, poljubi sveću i onda je upali. Tim poljupcem, na vidljiv način, izražava svoju ljubav prema svetitelju i samom činu krsne slave. Isto je i pri paljenju sveća za zdravlje živih i pokoj duša umrlih srodnika i prijatelja.
Svakoj upaljenoj sveći prethodi molitva Bogu, podsećanje na ličnost kojoj sveću namenjujemo, obično celivanje sveće i paljenje.
"Da li ćemo upaliti manju ili veću sveću, da li ćemo upaliti samo jednu sveću i pomoliti se Bogu za celu našu porodicu ili sve upokojene srodnike i prijatelje, ili pak svakome ponaosob, zavisi često i od naših mogućnosti ili prostora u kome se sveće prislužuju. U pesmi Svetog Vladike Nikolaja "Zidanje Ljubostinje", carica Milica je na svakom kamenu, koji je Rade Neimar pripremao za uziđivanje u crkvu, palila voštanicu, namenjujući je "jednom, desetorici, jal buljuku celom", isticao je otac Dušan.
I oni koji pale više sveća, namenjujući ih pojednicima i oni koji pale po jednu sveću za zdravlje živih i pokoj duša umrlih, čine dobro delo, naglašavao je otac Dušan.
"Molite se za svoje bližnje iz ljubavi prema njima, prinosite Bogu određenu žrtvu, a time pomažete i svoju parohijsku crkvu ili bilo koju drugu, tamo gde sveće prislužujete", isticao je otac Dušan Kolundžić.
Navika da palimo sveće u gornjem delu čitaka za žive, a u donjem za upokojene je praksa koja je pogrešna i nema utemeljenje u hrišćanstvu.
BONUS VIDEO:
(Žena/MONDO)
