Po smrti velikog svog učitelja Sisoje se nastanio na pustinjskoj gori zvanoj Antonijeva.

Teškim trudovima nad samim sobom toliko je ukrotio sebe da je bio krotak i nezlobiv kao jagnje. Zato mu je Bog dao veliku blagodet da iscjeljuje bolesnike, izgoni nečiste duhove i mrtve vaskrsava.

Šezdeset godina je Sisoje bio u pustinji i bio kao izvor žive mudrosti za sve monahe i mirjane koji su dolazili njemu za savet.

Pred smrt zasija mu se lice kao sunce. Monasi stajahu oko njega i divljahu se toj pojavi. A kada svetitelj ispusti svoju dušu, sva odaja ispuni se divnim mirisom. Upokojio se u dubokoj starosti, 429. godine.

Sveti Sisoje učio je monahe: "Ma kako iskušenje da se dogodi čoveku, čojek treba da se preda volji Božjoj i da prizna da se iskušenje dogodilo zbog grehova njegovih. Ako li se šta dobro dogodi, treba govoriti da se dogodilo po promislu Božjem".

Deo moštiju Svetog Sisoja nalazi se u manastiru Svetog Vasilija Ostroškog u Bijeljini.

(Srna)