Nekadašnji šef DB Radomir Marković izjavio je danas da je crnogorska služba prisluškivala kuću lidera SPO Vuka Draškovića u Budvi neposredno pre atenetata koji je izvršen na njega 15. jula 2000. godine.
To je bio razlog što je srpski DB odustao od namere da u Draškovićev stan u Budvi postavi prislušne uređaje, objasnio je Marković, svedočeći preko video konferencijske veze između suda i požarevačkog zatvora "Zabela" u kom služi višedecenijsku kaznu zatvora i Višeg suda u Beogradu na suđenju nekadašnjem šefu beogradskog centra DB-a Milanu Radonjiću i njegovim saradnicima.
U izmenjenoj optužnici se navodi da su bivši načelnici za unutrašnji i spoljni ekstremizam u beogradskom centru DB-a Stevan Basta i Ratko Romić, po nalogu Radonjića, pratili Draškovića i fotografisali njegovu kuću u Budvi, a zatim te fotografije predali Radonjiću (u ranijoj optužnici Markoviću, koji je postupao po nalogu tadašnjeg predsednika SRJ Slobodana Miloševića).
Kako se navodi u optužnici, Radonjić je te fotografije "posredno predao neposrednim izvršiocima neuspelog atentata - pripadnicima "Crvenih beretki", koji su već osuđeni na višedecenijske zatvorske kazne - Branku Berčeku, Leonidu Milivojeviću i Nenadu Iliću.
Marković je kao i optuženi, ispričao na suđenju da su Basta i Romić slikali Draškovićevu kuću u Budvi kako bi utvrdili da li je moguće postavljanje prislušnih uređaja.
"Služba je došla do podataka da se Drašković sastaje sa osobama koje su za službu interesantne, i ja sam odobrio zadatak, ali nisam znao ko ide u Budvu, jer je o tome odlučivao šef centra", rekao je Marković.
On je kazao da je i tadašnji ambasador SAD u Srbiji Vilijam Mongomeri u svojoj knjizi, (koju je Marković pročitao u zatvoru) potvrdio da se tajno viđao sa Draškovićem u njegovom stanu u Budvi.
Basta i Romić su dva puta u proleće 2000. godine išli u Budvu, jer su prvi put izgubili album sa slikama, za koji Marković tvrdi da ga nikada nije ni video.
"Kada smo pretpostavili da su Crnogorci već uradili ono što smo mi hteli, odustali smo od postavljanja prislušnih uređaja da ne bi bili otkriveni i da ne bi došlo do dodatnog zatezanja odnosa između dve službe", rekao je on i objasnio da te službe nisu sarađivale na operativnom nivou.
"Čim je postojala i najmanja mogućnost da služba bude otkrivena u nekom zadatku, mi smo od njega odustajali", ukazao je Marković.
Marković je 2009. saslušan na ovom suđenju pred drugim predsednikom sudskog veća, tako da danas nije detaljno izlagao svedočenje, već odgovarao na pitanja tužioca, sudije i advokata odbrane, pošto je rekao da ostaje pri svemu što je ranije izjavio.
On je saslušan putem video linka na predlog upravnika "Zabele", jer njegovo dovođenje nije poželjno iz bezbednosnih razloga.
Svi optuženi na ovom suđenju od početka procesa odbacuju navode optužnice kao "sramne i lažne", tvrdeći da su svoje zadatke izvršavali po pravilima službe.
Radonjić, Basta i Romić brane se sa slobode.
(Tanjug)
U izmenjenoj optužnici se navodi da su bivši načelnici za unutrašnji i spoljni ekstremizam u beogradskom centru DB-a Stevan Basta i Ratko Romić, po nalogu Radonjića, pratili Draškovića i fotografisali njegovu kuću u Budvi, a zatim te fotografije predali Radonjiću (u ranijoj optužnici Markoviću, koji je postupao po nalogu tadašnjeg predsednika SRJ Slobodana Miloševića).
Kako se navodi u optužnici, Radonjić je te fotografije "posredno predao neposrednim izvršiocima neuspelog atentata - pripadnicima "Crvenih beretki", koji su već osuđeni na višedecenijske zatvorske kazne - Branku Berčeku, Leonidu Milivojeviću i Nenadu Iliću.
Marković je kao i optuženi, ispričao na suđenju da su Basta i Romić slikali Draškovićevu kuću u Budvi kako bi utvrdili da li je moguće postavljanje prislušnih uređaja.
"Služba je došla do podataka da se Drašković sastaje sa osobama koje su za službu interesantne, i ja sam odobrio zadatak, ali nisam znao ko ide u Budvu, jer je o tome odlučivao šef centra", rekao je Marković.
On je kazao da je i tadašnji ambasador SAD u Srbiji Vilijam Mongomeri u svojoj knjizi, (koju je Marković pročitao u zatvoru) potvrdio da se tajno viđao sa Draškovićem u njegovom stanu u Budvi.
Basta i Romić su dva puta u proleće 2000. godine išli u Budvu, jer su prvi put izgubili album sa slikama, za koji Marković tvrdi da ga nikada nije ni video.
"Kada smo pretpostavili da su Crnogorci već uradili ono što smo mi hteli, odustali smo od postavljanja prislušnih uređaja da ne bi bili otkriveni i da ne bi došlo do dodatnog zatezanja odnosa između dve službe", rekao je on i objasnio da te službe nisu sarađivale na operativnom nivou.
"Čim je postojala i najmanja mogućnost da služba bude otkrivena u nekom zadatku, mi smo od njega odustajali", ukazao je Marković.
Marković je 2009. saslušan na ovom suđenju pred drugim predsednikom sudskog veća, tako da danas nije detaljno izlagao svedočenje, već odgovarao na pitanja tužioca, sudije i advokata odbrane, pošto je rekao da ostaje pri svemu što je ranije izjavio.
On je saslušan putem video linka na predlog upravnika "Zabele", jer njegovo dovođenje nije poželjno iz bezbednosnih razloga.
Svi optuženi na ovom suđenju od početka procesa odbacuju navode optužnice kao "sramne i lažne", tvrdeći da su svoje zadatke izvršavali po pravilima službe.
Radonjić, Basta i Romić brane se sa slobode.
(Tanjug)
