Ipak, rast brojnosti ne znači da je opstanak orla krstaša osiguran. Ova vrsta još nije dovoljno stabilna da bi opstala bez aktivne zaštite, dok su uznemiravanje tokom gnežđenja, trovanje, nestanak velikih stabala i uništavanje travnih staništa i dalje ozbiljne pretnje.
Uroš Stojiljković iz Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije za MONDO kaže da je nekoliko parova i ove godine prekinulo gnežđenje zbog uznemiravanja ljudi.
Orao krstaš pokazuje u kakvom je stanju priroda
Kao ptica grabljivica, orao krstaš nalazi se na vrhu lanca ishrane. Svojim prisustvom reguliše brojnost drugih životinja, dok tokom zime, kada ima manje plena, jede i leševe uginulih životinja.
"Kao ptica grabljivica, krstaš se nalazi na vrhu lanca ishrane i svojim prisustvom reguliše brojnost sitnijih ptica, tekunica, zečeva i drugih vrsta kojima se hrani. Pored toga, tokom zime, zbog smanjenja plena, pribegava i strvinarenju, tako da je značajan i zbog uklanjanja leševa uginulih životinja iz prirode", objašnjava Stojiljković.
Orao krstaš živi na otvorenim travnim, stepskim i šumostepskim staništima. Njegovo prisustvo pokazuje da na određenom području postoje osnovni uslovi potrebni za opstanak ove vrste.
"Krstaš je stanovnik otvorenih, travnih, stepskih i šumostepskih staništa i ako ga negde ima, to pokazuje da su zadovoljeni njegovi osnovni uslovi za preživljavanje", kaže sagovornik MONDA.
To znači da u tom prostoru ima sitnijih životinja kojima se krstaš hrani, da stanište nije potpuno uništeno ili rascepkano i da postoje velika i izdržljiva stabla na kojima može da napravi gnezdo.
Njegovo prisustvo pokazuje i da uznemiravanje ljudi, zagađenje i trovanje nisu dostigli nivo koji bi onemogućio opstanak vrste.
"To znači da ima i drugih, sitnijih životinja kojima se on hrani, to znači da stanište nije toliko fragmentisano i uništeno da ova vrsta ne može da opstane, to znači da ima velikih, izdržljivih stabala na kojima može da pravi svoja gnezda, da uznemiravanje od strane ljudi i nivo zagađenja i trovanja nisu kritično visoki. Tako preko krstaša možemo da imamo uvid u šire stanje biodiverziteta", navodi Stojiljković.
Povratak sa ruba nestanka ne znači da je opasnost prošla
Iako oporavak populacije predstavlja veliki uspeh, on se ne sme tumačiti kao dokaz da su svi problemi rešeni i da je stanište orla krstaša potpuno očuvano.
"Oporavak populacije krstaša u Srbiji ne treba shvatati kao znak da je sve u savršenoj harmoniji, naprotiv, ova vrsta je u oporavku, vraćena sa ruba nestanka, a taj nestanak se dogodio sa razlogom. Pitanje je koja bi bila stvarna brojnost krstaša u prostoru bez čovekovog sveopšteg uticaja", upozorio je Stojiljković.
Prema njegovim rečima, nekoliko godina tokom kojih se beleži povećanje brojnosti jeste dobar znak, ali još nije dovoljan dokaz da se populacija trajno oporavila.
Populacija još nije dovoljno stabilna
Na pitanje može li sadašnja populacija orla krstaša u Srbiji da opstane bez stalne pomoći stručnjaka, Stojiljković odgovara odrično.
"Još uvek nije. Ukoliko bi prestao rad na aktivnoj zaštiti ove vrste, moglo bi da se desi nekoliko uzastopnih loših godina sa, recimo, nepovoljnim vremenskim uslovima, trovanjima ili slabim uspehom gnežđenja, koje bi negativno uticale na brojnost krstaša", kaže on.
Oporavak vrste morao bi da se prati tokom znatno dužeg perioda kako bi stručnjaci mogli da zaključe da je populacija stabilna.
"Nekoliko godina povećanja brojnosti neke vrste je dobar znak, ali to i dalje nije dovoljno da bismo bili sigurni da se ova vrsta oporavila. Za to nam treba duži period u kojem bi ova vrsta pokazivala znake da je stabilna", objašnjava Stojiljković.
Nekoliko parova prekinulo gnežđenje zbog ljudi
Brojne pretnje koje su 2017. godine svele populaciju orla krstaša u Srbiji na samo jedan par i dalje nisu nestale.
Jedan od najvećih problema predstavlja uznemiravanje ptica u osetljivom periodu gnežđenja. Posledice su zabeležene i ove godine.
"Sve ono što je krstaše ugrožavalo i prethodnih godina i uticalo na to da se 2017. njihova populacija svede na jedan jedini par. Uznemiravanje od strane ljudi u osetljivom periodu gnežđenja. I ove godine je nekoliko parova prekinulo svoje gnežđenje zbog toga", navodi Stojiljković.
Uz prekid razmnožavanja, ozbiljan problem predstavlja nedostatak stabala na kojima bi krstaši mogli bezbedno da naprave gnezda.
"I dalje postoji nedostatak dovoljno velikog drveća u Vojvodini, a kvalitet i sigurnost ovog postojećeg ugroženi su klimatskim promenama", kaže on.
Trovanja se nastavljaju, a odgovornosti uglavnom nema
Trovanje predstavlja jednu od najvećih opasnosti za ptice grabljivice. Takvi slučajevi se u Vojvodini beleže svake godine, a stradaju brojne vrste.
Krstaši poslednjih godina nisu bili među žrtvama, ali Stojiljković upozorava da je to samo srećna okolnost, a ne dokaz da je opasnost uklonjena.
"I dalje svake godine imamo brojne slučajeve trovanja, Vojvodina se po tome izdvaja, u kojima stradaju brojne vrste i samo je sreća da krstaši nisu među žrtvama poslednjih godina. Za ove slučajeve najčešće niko ne odgovara", ističe sagovornik MONDA.
Nestaju staništa i tekunice kojima se hrane
Na opstanak orla krstaša utiču i promene travnih staništa. Deo tih površina se preorava, dok drugi pašnjaci zarastaju zbog prestanka njihovog korišćenja.
Oba procesa menjaju pejzaž i smanjuju dostupnost plena, naročito tekunica, koje predstavljaju važan deo ishrane orla krstaša.
"Dalje preoravanje travnih staništa, sa jedne strane, a sa druge strane zarastanje pašnjaka, utiče na promenu pejzaža i smanjenje dostupnosti plena krstaša, konkretno tekunica", objašnjava Stojiljković.
Iako je vrsta vraćena sa samog ruba nestanka, njen dugoročni opstanak zavisiće od toga da li će biti rešeni problemi koji su je do tog ruba i doveli.
"Problemi su i dalje veliki, traže sistemska rešenja i koordinaciju mnogih institucija", zaključuje Uroš Stojiljković iz Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije.
BONUS VIDEO:
(MONDO)
· Reaguj
