Slušaj vest

Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas obeležavaju praznik posvećen Svetom Nektariju Eginskom, jednom od najpoštovanijih pravoslavnih svetitelja i iscelitelja novijeg doba, čije mošti počivaju u manastiru Svete Trojice na grčkom ostrvu Egina.

Pomoć od ovog svetitelja najviše traže oboleli od kancera i drugih malignih bolesti, a današnji dan obeležava se i kao slava Instituta za onkologiju i radiologiju Srbije.

Prema crkvenom predanju, prvo čudo dogodilo se istog dana kada se Sveti Nektarije upokojio u bolnici u Atini, neko je spustio deo njegove odeće na krevet bolesnika pokraj njega, koji je bio paralizovan u donjem delu tela, i čovek se u tom trenutku potpuno iscelio. Od tada se u manastiru na Egini i širom pravoslavnog sveta beleže brojna svedočanstva o isceljenjima nakon molitve pred njegovom ikonom ili moštima.

Na današnji dan vernici odlaze u crkvu, pale sveće i čitaju molitve i akatist Svetom Nektariju za zdravlje i isceljenje svojih bližnjih. U hramovima i manastirima u kojima se čuvaju čestice njegovih moštiju, među kojima je i manastir Rakovica kod Beograda, vernici uzimaju osveštano ulje iz kandila koje gori pred svetiteljem, kojim se potom pomazuju uz molitvu.

Sveti Nektarije bio je pravoslavni teolog i mitropolit, rođen 1. oktobra 1846. godine u Trakiji kao Anastasije Kefalas, u siromašnoj porodici. Nakon osnovne škole preselio se u Carigrad, a 1866. godine prešao je na ostrvo Hios, gde je radio kao učitelj. Posle deset godina službe zamonašio se i uzeo ime Lazar.

Godine 1877. primio je monaški postrig pod imenom Nektarije i jerođakonski čin. Nakon studija u Atini, gde je 1885. godine diplomirao na Bogoslovskom fakultetu, rukopoložen je u čin sveštenika, a potom je postao arhimandrit i sekretar Aleksandrijske patrijaršije. Za mitropolita Pentapolskog izabran je 1889. godine.

Službu propovednika u Grčkoj primio je 1892. godine, a od 1894. do 1908. godine vodio je Rizarijevu bogoslovsku školu u Atini. Nakon odlaska u penziju živeo je u manastiru Svete Trojice na ostrvu Egina, po kojem je i dobio ime Eginski.

Preminuo je u Atini 8. novembra 1920. godine po starom kalendaru (21. novembra po novom), od raka prostate, zbog čega ga vernici posebno poštuju kao zaštitnika obolelih od malignih bolesti. Carigradska patrijaršija kanonizovala ga je 1961. godine.

BONUS VIDEO:

02:59
NOVI IZAZOVI ZA SPC: Ko želi da preuzme srpsko duhovno nasleđe na Kosovu i Metohiji? Izvor: Kurir televizija