Istovremeno sa povećanjem kazne Joviću za zločine počinjene 1992. sa 15 na 20 godina, sud je Alenu Ristiću smanjio kaznu sa 12 na deset godina zatvora a Zoranu Đurđeviću potvrđena je kazna od 13 godina zatvora.

Oni su osuđeni jer su14. juna 1992. godine u Bijeljini, kao pripadnici dobrovoljačke jedinice pri srpskim oružanim formacijama vršili silovanja, primenjivali naročito uvredljive i ponižavajuće postupke kojima se vređa lično dostojanstvo, a Dragan Jović je ubio jednog čoveka.

Po nalaženju Apelacionog suda, u delu odluke o krivičnoj sankciji u odnosu na Jovića, prvostepeni sud nije u dovoljnoj meri cenio kao otežavajuću okolnost, tokom ovog krivičnog postupka na nesumnjiv način utvrđenu ispoljenu veću kriminalnu količinu.

Takođe prvostepeni sud nije u dovoljnoj meri dao značaj ponašanju Jovića prilikom izvršenja krivičnog dela, za koga oštećeni navode da se isticao i za koga misle da je bio glavni, kao i činjenicu da je lišio života jedno lice samo zbog sumnje da naoružava ''muslimansku stranu'', pa i iskazanu bezobzirnost i brutalnost i nastupele teške posledice po oštećene u vidu narušenog psihičkog zdravlja.

Ristiću je presuda preinačena u delu odluke o kazni, jer je u vreme krivičnog dela bio mlađe punoletno lice, i imajući u vidu medicinsku dokumentaciju priloženu za njega uz žalbu.

Prema oceni Apelacionog suda, ukazuje da se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja može postići i kaznom blažom od izrečene.

(Tanjug, ilustracija: Guliver/Getty Images/Thinkstock)