• Izdanje: Potvrdi
IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne sme biti više od 25 MB.

Poruka uspešno poslata

Hvala što ste poslali vest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Godišnjica NATO bombardovanja SRJ

Izvor Beta

Danas se navršava 15 godina od početka vazdušnih napada NATO-a na Saveznu Republiku Jugoslaviju.

Napadi su trajali 11 nedelja i u njima je, prema procenama iz različitih izvora, poginulo između 1.200 i 2.500 ljudi.

U bombardovanjima, koja su bez prekida trajala 78 dana, teško su oštećeni infrastruktura, privredni objekti, škole, zdravstvene ustanove, medijske kuće, spomenici kulture...

Napadi na Jugoslaviju počeli su 24. marta 1999. nešto pre 20 časova na osnovu naređenja tadašnjeg generalnog sekretara NATO-a Havijera Solane, a jugoslovenska vlada iste noći proglasila je ratno stanje.

Akcija NATO-a, koju su Vlada SRJ, ali i brojni pravni stručnjaci nazvali agresijom, usledila je posle neuspešnih pregovora o rešenju krize na Kosovu u Rambujeu i Parizu, februara i marta 1999. godine.

O materijalnoj šteti koja je naneta Jugoslaviji tokom bombardovanja izneti su različiti podaci. Tadašnje vlasti u Beogradu procenile su štetu na oko stotinu milijardi dolara i zatražile nadoknadu od članica NATO-a.

Grupa ekonomista G17 štetu je procenila na 29,6 milijardi dolara.

Bombardovanje Jugoslavije okončano je 10. juna, usvajanjem Rezolucije 1244 Saveta bezbednosti UN. Dan ranije, predstavnici VJ i NATO-a potpisali su u Kumanovu Vojno-tehnički sporazum, kojim je precizirano povlačenje snaga VJ sa Kosova i ulazak u pokrajinu međunarodnih vojnih trupa.

NATO je izvodio napade na SRJ sa brodova u Jadranu, iz četiri vazduhoplovne baze u Italiji, a u nekim operacijama učestvovali su i strateški bombarderi koji su poletali iz baza u zapadnoj Evropi, pa i iz SAD.

Nakon nekoliko neuspešnih diplomatskih pokušaja, kriza je okončana posredničkom misijom finskog predsednika Martija Ahtisarija i bivšeg ruskog premijera Viktora Černomirdina, specijalnog izaslanika tadašnjeg ruskog predsednika Borisa Jeljcina.

Najpre je tadašnji predsednik SRJ Slobodan Milošević, početkom juna, prihvatio njihov plan za razmeštanje međunarodnih trupa na Kosovu, a potom je taj dogovor verifikovala Skupština Srbije.

Jedinice VJ povukle su se sa Kosova nakon donošenja rezolucije UN, a prve međunarodne trupe ušle su na teritoriju Kosova iz Makedonije već 12. juna 1999. godine.

To je do tada bila najveća operacija Alijanse, a najviše vojnika je došlo iz Nemačke, Francuske, Italije i SAD.

U sastavu Kfora na Kosovo je došlo 37.200 vojnika iz 36 zemalja, od čega je 30.000 iz zemalja članica NATO-a. U međuvremenu je broj tih snaga smanjen na oko 5.000.

Prema podacima UNHCR-a, Kosovo je od dolaska mirovnih snaga napustilo oko 230.000 Srba i Roma, a u pokrajinu se vratilo oko 800.000 izbeglih Albanaca.

U mnogobrojnim incidentima u istom periodu ubijeno je oko 500 ljudi, ranjeno više desetina i oteto 200, prema albanskim izvorima.

Prema srpskim izvorima, od početka bombardovanja kidnapovano je oko 1.500 nealbanaca.

Od ukupno raseljenih sa Kosova, prema podacima UNHCR-a koje je u januaru 2008. izneo tadašnji ministar za povratak i zajednice u vladi Kosova Branislav Grbić, na Kosovo se vratilo 16.500 raseljenih, od kojih su 45 odsto pripadnici srpske zajednice.

U organizaciji UNHCR-a u periodu 2009. do 1013. na Kosovo se vratilo 2.540 osoba, podaci su te međunarodne institucije.

Prema evidenciji UNHCR oko 200.000 iseljenih sa Kosova i dalje se nalazi van njegovih granica.

Srbi čine ogromnu većinu izbeglica sa Kosova, ali ima i nekoliko hiljada Roma, Crnogoraca, Bošnjaka i drugih.

Vlasti u Prištini, pak, ističu da se na Kosovo do sada vratilo više od 18.000 ljudi, pripadnika svih zajednica.

Komentari 31

Komentar je uspešno poslat.

Vaš komentar je prosleđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

Још сам био дете

И даље звук сирене одјекује. Угасио се један живот, срушила се једна зграда. И тако дан за даном, ракета за ракетом. Суза за сузом. Настављали смо да живимо у страху, болу, патњи. Седамдесет осам дана, седамдесет осам ноћи страве и ужаса са само једним питањем када ће престати? Када ће престати да ми уништавају дом, све свето и драго, кад? Сестре и ја деца, мајка уплакана, а тата одлази, носи пушку, тежа од свих нас, оде да нас брани, само да се врати жив и здрав. Само да чујемо још једном његов глас, да видимо његов осмех. Данас када смо сви на окупу, као једна велика срећна породица, сетим се да је тамо негде у близини неко те '99 изгубио дете, оца, мајку, сестру, брата, убиле их мучке ракете. Убио их човек, ако се уопште може тако назвати. Па, како си могао тако нешто урадити? Угасити нечији живот, ти мртви подлаче, како данас живиш, да ли сањаш, да ли се барем једном покајеш, горео у паклу. Ти не знаш да волиш, ти немаш ништа људско у себи, ти немаш срца.

Za XX

Slažem se da je sve to u globalu isto,svako gleda svoj interes ali prosto nemogu prihvatit činjenice gde god rat Amerika dolazi kao nevina i isteruje pravdu i to par hiljada km.od njenih granica dali je to pravda?i dali stvarno teče med i mleko tamo posle njenog "isterivanja"pravde?

xx

Nikoga ja ne branim zelim samo reci da su svi isti.

special image