Povodom napisa sa "upozorenjem" u medijima koji su, sve sa zaključkom "… ali ne brinite", sugerisali na veliko zračenje u pojedinim gradovima u Srbiji, MONDO je otišao da se raspita na pravu adresu – u Agenciju za zaštitu od jonizujućeg zračenja i nuklearnu sigurnost Srbije.

Iako je "upozorenje" iz novina zasnovano na elektronskoj mapi sa sajta upravo te Agencije, iz nje kažu da je takvo izvlačenje podataka iz konteksta samo štetno "dizanje pritiska" građanima.

"Nikakvog povećanog zračenja nema, a da bilo šta nije u redu već bi i domaća i svetska javnost bile obaveštene. Pomenuta mapa kod nas postoji od 2010. godine a pre toga je slična bila na sajtu tadašnjeg ministarstva ekologije", počinje objašnjenje direktor Agencije, Slađan Velinov.

Naime, Agencija je u svetskom sistemu monitoringa, u piramidi koja se završava u Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA) u Beču, i tu nema mesta nikakvom skrivanju i igrama. Ono što se izmeri bilo gde u svetu pojavljuje se u mreži, i ako IAEA nije izdala zvanično saopštenje o tome radi se o pukim nagađanjima ili namerno lansiranoj dezinformaciji.

"Sve podatke je lako proveriti bilo na našem sajtu, bilo na sajtovima srodnih orgazacija u Evropi", kaže Maja Eremić-Savković, rukovodilac sektora za radijacionu delatnost u Agenciji.

Iz Agencije to potkrepljuju mapom na "samo jedan klik" ispod famozne "mape upozorenja". Iza natpisa Prikaz monitoringa stanica sistema rane najave Republike Srbije u okviru EURDEP mreže "krije" se još jedna mapa, ali ovoga puta evropska koja, sa dnevnim ažuriranjem merenja, pokriva ceo kontinent.

"U Srbiji merimo ambijentalno zračenje na devet lokacija a među aparatima su i dve jonizujuće komore koje pokrivaju 300 kilometara unaokolo. Tako je cela teritorija adekvatno pokrivena, prvenstveno da bismo znali da li nam dolazi 'talas' zračenja iz nuklearnih elektrana iz okolnih zemalja ili, recimo, Grčke. Kontrolišemo i uvoz i tranzit radioaktivnih materijala kroz zemlju, tako da ništa ne može da se desi a da to ne znamo i na vreme ne upozorimo nadležne i javnost", kaže Eremić-Savković.

O zračenju ne bi trebalo da brinu ni građani Vranja i okoline, koji su posebno apostrofirani u tekstovima "upozorenja" kao mesto naročito opasno zbog NATO bombardovanja municijom sa osiromašenim uranijumom.

"Taj teren je, a u pitanju su četiri lokacije, dekontamiran do 2006. godine i na njemu nema ničega što bi izazivalo povećano zračenje. U Vranju je ono sada oko 113 nanosiverta na čas (nSv/h) , u EU se smatra upozoravajućom vrednošću kada pređe 500, a po našim propisima već dvostruka vrednost od prosečne za datu lokaciju", pojašnjava Ivana Avramović, rukovodilac Sektora za nuklearnu bezbednost u Agenciji.

Kao krunski dokaz o nepostojanju povećanog zračenja Maja Eremić-Savković dodaje da ni u jednom merenju, ni Agencije a ni nadležne zdravstvene ustanove u Vranju, nije pronađen povišen nivo zračenja.

"Možemo da kažemo i ovako, prosečan stanovnik Norveške primi par puta veće prirodno zračenje od stanovnika Novog Sada, gde je sada ono oko 120 nanosiverta", kaže Eremić-Savković.

DIREKTOR: PA I MI IMAMO DECU OVDE

Direktor Velinov kaže da, na stranu i profesionalna odgovornost, bi bilo suludo da stručnjaci u Agenciji kriju informacije od građana zemlje u kojoj žive i njihova deca i porodice.

"Želim da još jednom podvučem, nema povećanog zračenja već samo 'redovnog' prirodnog zračenja čije su vrednosti merenja date na mapi. A to zračenje je daleko od štetnih doza. Mnogo je štetnije kad nekog više puta snimaju u zdravstvenim centrima za istu stvar, ili, recimo, kod stomatologa koji je nekad uvezao aparat bez licence i nema obučeno osoblje", kaže Veselinov, otvarajući temu "dozimetrijskog zdravstvenog kartona" kao deo regularnog zdravstvenog kartona svakog građanina - jednog od problema na čijem rešenju Agencija radi.

U dozimetrijskom kartonu će se jednog dana naći sva rendgenska i druga snimanja koja građani obavljaju kod lekara i/ili stomatologa tako da se ne dešava da se isti medicinski problem snima u lokalnom domu zdravlja, pa potom u većem zdravstvenom centru ("za svaki slučaj") i u krajnjoj instanci u Kliničkom centru Srbije ili na VMA.

Pored toga Agencija radi i na dva problema zaostala iz ranijih vremena - pitanju radioaktivnih gromobrana i nuklearnog otpada u neadekvatnim stovarištima - ali i na nečemu sa čime se dosad Srbija nije hvatala u koštac - mapiranjem zračenja radona.

Radon je veoma "nezgodan" gas koji ima neslavno drugo mesto na listi uzročnika kacera pluća, odmah iza duvanskog dima.

Nastaje raspadanjem urana 238 iz tla, koji ima nezgodnu osobinu da se akumulira u zatvorenim životnim prostorima ljudi u prizemlju i na prvim spratovima stambenih i poslovnih zgrada. Koncentracije su mu raznolike, zavisno od nadmorsk, i visine i prirodnih predispozicija terena.

Meren je u Srbiji i ranije, u naučne svrhe, ali do sada to nije rađeno kontinuirano i ne postoji mapa koncentracija.

Za sve one koji su i dalje zabrinuti zbog "upozoravajućih" podataka iz medija, evo još malo umirujućih činjenica.

Stanovnici, recimo, Berna, glavnog grada Švajcarske, redovno se prirodno "zrače" za oko šestinu većom dozom nego građani Beograda. Takođe, stanica Wormeldange u istočnom Luksemburgu svakodnevno meri četiri puta veće zračenje nego ona u Vranju. Poređenja radi, zračenje u Fukušimi, tokom poslednje velike nuklearne katastrofe, dosezalo je do 156.000 nanosiverta na čas.