Stanica Beograd Centar, popularno zvana Prokop, praktično se sutra otvara za saobraćaj. Umesto prolazne, sada postaje i polazna i krajnja tačka za vozove od kojih prvi kreću put Novog Sada.
Posle tacno cetiri decenije od pocetka radova, prvi vozovi ce konacno krenuti sa nove glavne železnicke stanice u prestonici - Beograd Centar.
Svecanom obeležavanju tog velikog datuma, koji se zvanicno vodi kao završetak prve faze izgradnje Železnicke stanice Beograd Centar (Prokop), prisustvovace i premijer Srbije, Aleksandar Vucic, kao i resorna ministarka Zorana Mihajlovic.
Od 1971. godine, kada je doneta odluka o gradnji novog beogradskog železnickog cvora, odnosno 1974. kada je zapocet novi Železnicki most i 1976. kada su krenuli radovi na gradnji same stanice, gotovo sve vlade su obecavale da ce za njihovog mandata sa Prokopa krenuti vozovi.
Taj trenutak je došao tek sada...
Posle 420 dana u drugoj fazi radova, i potrošenog novca iz 26 miliona evra vrednog kredita Kuvajtskog fonda za arapski ekonomski razvoj, stanica Beograd Centar je dovedena u stanje da njome mogu da prolaze vozovi na osam od deset projektovanih koloseka, i da putnici mogu da udu i izadu iz vozova u pet od šest perona.
Stanica Prokop, kako je poznatija u javnosti, i do sada je bila u funkciji, njome je dnevno prolazilo više od stotinu kompozicija lokalnih BG voza i Beovoza, kao i tridesetak teretnih). Ali, od sutra stanica pocinje da bude prva i poslednja stanica po dve linije voza na relaciji Beograd - Novi Sad (od 18 ukupno koje saobracaju izmedu najvecih srpskih gradova).
Nove medugradske železnicke linije simbolican su pocetak novog života projekta koji vec cetiri decenije u javnosti važi kao beogradski "Skadar na Bojani".
Gradnja same stanice zapoceta je daleke 1976. godine, i ubrzo su radovi stali. "Novi pocetak" sa vecim ili manjim radovima je bio na svakih pet, šest godina, a ozbiljniji periodi gradnje bili su od 1996-2001. godine i 2008-2010. godine (za potrebe tadašnje gradske železnice Beovoz).
Velika ocekivanja su bila i od kiparsko-madarske firme Trigranit, koja je na tenderu 2006. godine dobila da za 170 miliona evra završi stanicu i pristupne saobracajnice. Radovi nikada nisu poceli jer je Trigranit tražio izmene megalomanskog projekta i da ne plati 30 miliona evra za gradevinsko zemljište, na šta nije dobio pozitivan odgovor nadležnih. Posao je, posle gotovo dve godine, dat Energoprojetku, kao drugoplasiranom (što je bilo sporno) ali ni tada poslovi nisu nastavljeni kako je predvideno.
Energoprojekt je kasnije dobio poslove na novom tenderu 2014. godine, po kojim je nastavio radove do danas, iako je godinu dana kasnije Upravni sud presudio da je taj ugovor protivzakonit jer su prekršene antikorupcijske odredbe Zakona o javnim nabavkama. Energoprojektu je dat posao a da nije imao konkurenta na tenderu, pošto su ponude dve druge kompanije (Siti mont Zemun i Fau vasen Leskovac), prethodno diskvalifikovane kao neprihvatljive.
U "beogradski Skadar" dosad su utrošene milijarde dolara, pa se znalo da se od projekta nece odustati, a da je završetak gradnje pre svega pitanje politicke odluke, pošto je ekonomski rezon za cetiri decenije gradnje i prepravljanja, odavno izgubio smisao.
Izgleda da se do te politicke odlucnosti sada stiglo, jer aktuelna republicka vlast uz svesrdnu podršku beogradske, po prvi put u istoriji gradnje ovog velikog projekta, je ispunila zadati rok i otvara stanicu kada je i obecano - pre Savindana. Nakon 420 dana radova, Beograd dobija pravu železnicku stanicu.
Vetar u leda železnickom projektu svakako je dao i poslovno-stambeni gradevinski projekat "Beograd na vodi", cijem je ostvarivanju preduslov oslobadanje terena izmeštanjem Glavne železnicke stanice iz prostora Savamale na ušcu Save u Dunav na prostor iznad Mostarske petlje.
Medutim, sutrašnjim spektaklom i otvaranjem stanice Beograd Centar, još smo daleko od toga se (stara) Glavna železnicka stanica pretvori u muzej, kao što je nagovešteno.
Stanica Prokop nema stanicnu zgradu, niti završen ijedan poslovno-komercijalni objekat. A u raznoraznim planovima je bilo se napravi izmedu 35.000 i 125.000 kvadratnih metara.
To ce, kao i prilazne saobracajnice sa autoputa i iz Bulevara kneza Aleksandra Karadordevica, biti u fazi tri gradnje objekta.
Stanicna zgrada košta oko 30 miliona evra i za sada se još tacno ne zna kako ce se finansirati - javno privatnim partnerstvom ili privatnom gradnjom komercijalnog prostora (za šta je zainteresovana firma MPC "kralja šoping molova" Petra Matica).
To što trenutno nema stanicne zgrade, kao ni pristupa automobilima sa Bulevara kneza Aleksandra (raspisan tender) ni autoputa, niti mesta za dovoljno veliki parking, zatim što do stanice vozi samo linija minibusa 34L (Stanica Beograd Centar - Ulica Pere Velimirovica u Rakovici) a planiran je kapacitet 40.000 putnika dnevno ... samo su deo nasledenog problema koji treba rešiti da bi prestonica dobila funkcionalnu železnicku stanicu.
Toga su svesni i u Vladi Srbije i ministarka gradevinarstva, saobracaja i infrastrukture Zorana Mihajlovic je najavila da ce za potpuno izmeštanje Glavne železnicke stanice iz centra grada u Savamali, u stanicu Prokop, biti potrebno godinu dana.
"Veliki je posao premeštanja stanice u Prokop, sad krecemo ka drugoj fazi, sigurno ce nam trebati godinu dana da bismo je razmestili, ali razmesticemo je. Prokop ce da radi, on je u funkciji. Pitanje je šta se radilo 40 godina, vreme je izgubljeno, ali mi smo završili", rekla je Mihajlovic.
Ogroman, a neophodan, zadatak je i prepraviti ranžirne stanice u Makišu i Karaburmi da prime robni i teretni saobracaj. Za to postoji projekat, radovi bi trebalo da pocnu za nekoliko meseci i završe se do kraja 2017. godine.
Pored toga, potrebno je napraviti remontni pogon za kompozicije u Zemunu i Kijevu. Pocetak gradnje zemunske je najavljen za 2016. godinu
Još veci problem od pomenutih je železnicka obilaznica Bubanj potok - Vinca - Pancevo, sve sa mostom kod Vince. Bez toga bi morala da ostane bar jedna pruga voza kroz Savamalu i ispod Beogradske tvrdave ka Pancevu. Regulacioni plan je usvojen 2015. godine ali još nema finansijskog plana za poduhvat koji košta dodatnih 400 miliona evra.
(G.M.Š.)