Društvo

DA LI JE HRIŠĆANSKI PALITI SVEĆE ZA KUĆNE LJUBIMCE? Otac Gligorije objasnio: "To je potpuno nespojivo"

Autor Nevena Davidović

Sveštenik Gligorije Marković dao je svoj sud o tome da li treba praktikovati verske obrede i za kućne ljubimce.

Izvor: Youtube/Prva/Screenshot

Sveštenik Gligorije Marković u jutarnjem programu TV Prva odgonetnuo je da li se hrišćanstvo protivi verskim obredima za kućne ljubimce, poput paljenja sveća ili ostavljanja hrane na prvom groblju kućnih ljubimaca u Beogradu.

"To nije pitanje o ljubimcima nego o nama ljudima i šta doživljavamo. Ako me pitate o hrišćanstvu i pravoslavlju i pravoslavnoj crkvi, ono što je sigurno jeste da ne postoji takav vid staranja za naše kućne ljubimce i da je naša percepcija o životinjama potpuno promenjena i da takvi porivi potiču iz toga", kaže otac Gligorije.

"Oni koji za sebe kažu da su pravoslavni hrišćani, znali bi da je to potpuno nespojivo s onim šta životinja predstavlja u celokupnoj tvorevini i načinu na kojima nam je dato da se brinemo o njima... Ta vrsta molitve posthumne ne postoji za životinje i to ne zato što je neko nekada bio zadrt, nego upravo zbog logike čitave tvorevine i prave brige za životinje. Pitanje je zašto uopšte imamo potrebu da radimo nešto što našim ljubimcima ne treba umesto da izražavamo pravu brigu o njima... To nije prava briga", navodi otac Gligorije.

Otac Gligorije kaže da je divno što postoji prostor na kom životinje nakon nestanka sa lica zemlje mogu da se sklone, ali da verski obredi i paljenje sveća u pravoslavnom hrišćanstvu ne postoje. "Životinja je sastavni deo čovekovog postojanja i briga o njima je briga o našoj planeti ali molitva za životinju posle smrti...", objašnjava paroh.

"Mi smo životinjama ukinuli funkcionalnost i smeštamo ih da budu kućni ljubimci, dajemo im krštena imena, što se prvi put dešava u našem vremenu, ceo pristup je o nama samima i nije poenta u našem psu ili mački kog beskonačno volimo i vidimo da pati, strada, tužan je ili srećan ali mu često dajemo one vrednosti koje mi shvatamo kao patnju ili radost", kaže otac Gligorije i objašnjava kako je na parohiji imao belgijskog ovčara kog su držali u kavezu. "Dolazeći dugo sam ga gledao i stalno se pitao da li je on stvarno srećan ili su samo srećni vlasnici što imaju tako lepog psa...", priča otac Gligorije.

"Moje ključno pitanje je da li je psu potrebna takva vrsta brige, u smislu slavljenja rođendana, garderobe, smešnih naočara...  Cipelice čak imaju smisla i ne zvuče ludo jer se zimi ulice posipaju solju...", kaže on.

BONUS VIDEO:

(Jutro TV Prva/MONDO/N.D.)