Stefan Radović pre četiri godine započeo je biznis sa uzgojem svinja, a danas ima farmu koja broji 5.000 prasadi i hiljadu krmača.
Stefan Radović iz Beograda pre četiri godine uz pomoć rodbine kupio je prvo tovnu farmu, da bi na početku držali samo tovljenike, a kasnije se posao znatno proširio. Imao je na umu pokretanje farme za uzgoj svinja.
Kupili su farmu od nekadašnjeg Mesoprodukta u Rumi.
"Ta farma je imala kapacitet od 400-500 krmača, pa smo renovirali, odnosno adaptirali kako bismo povećali kapacitet na hiljadu. Sada radimo sa 1.000 krmača i punimo svoje tovove, ne dokupljujemo prasad i samo nešto minimalno što ne ide kod nas u tov, prodajemo", rekao je on dodajući da farma trenutno broji oko 5.000 prasadi i hiljadu krmača.
Na konto prasadi, dobili su oko 350 hektara državne zemlje, na kojoj uzgajaju pšenicu, suncokret i kukuruz. Genetiku su, kako kaže, uvezli iz Danske.
"To je najbolja genetika, od njih smo kupili i neraste. Što se hrane tiče, nju kupujemo gotovu. Imamo sopstvenu mešaonu, ali još nije aktivna i imamo je u planovima za budućnost. Kupujemo predstarter od 100 posto, a koristimo i starter i tov 1",
Kako priča, ovo je proizvodnja u kojoj nema puno razmišljanja, već je životinjama potrebno obezbediti tri najbitnije stvari - hranu, vodu i ventilaciju.
Od šest objekata koje poseduju, tri su nova i ona zamenjuju radnike. Njegov plan je da se i ostali renoviraju, kako bi se ljudski rad sveo na minimum.
"Praktično, ubaciš svinje i možeš da ih zaključaš, pa da dođeš posle tri meseca da ih proveriš. Toliko ti objekti olakšavaju. Ima nekada posla, oko kontrole hranilica i slično, što i ja kao upravnik mogu da uradim vrlo brzo. Suština svega je da nije potreban veliki broj radnika", kaže ovaj mladi farmer.
Stefan Radović iz Beograda uz pomoć rodbine kupio prvo tovnu farmu (2).jpg
Pored ventilacije, redovno se kontroliše i klima. Temperatura je uvek takva da najviše odgovara prasićima. I bašte mnogih kafića koriste sličan sistem, pa se i na taj način gledalo da životinjama bude što prijatnije dok tu borave.
"Kada je napolju 40 stepeni Celzijusa i kada uključim klimu, odnosno sistem sa vodenom parom, mogu da spustim temperaturu za 12 stepeni. Objekti poseduju i rešetkasti pod, tako da je rešeno i pitanje čišćenja.
Kroz automatizaciju, pojašnjava on, objekti sami sebe održavaju.
Sve prepreke na ovom trnovitom putu proizvodnje su izbegli, pa se tako i sa afričkom kugom uspešno bore. Radović je lično odredio striktne mere i pravila, kojih se strogo pridržavaju.
"Osim mene i radnika, niko ne može da dođe na farmu i u kontakt sa životinjama. I kada kamioni dolaze, vozim ih u traktorskoj prikolici koju parkiram daleko od farme i deset po deset ih iznosim, kako bi sve bilo bezbedno. Trošim dosta dezinfekcije, prska se sve non stop, pa tako i traktori i druge mašine. Sve što je na farmi i što prolazi kroz nju, mora da prođe kroz barijeru i prskanje.
Kupili su i preradu mesa, ali ta ideja je još u realizaciji i u procesu je renoviranja. Glavni cilj mu je, kako kaže, da otvori sopstvene mesare i lokale.
Bonus video:
(Agroklub, Mondo, I.L.)