Od beskrajnih plaža Riminija do kulinarske rute koja spaja Bolonju, Modenu i Parmu, regija Emilija-Romanja na severoistoku Italije pruža bogatstvo doživljaja za svakog posetioca. Ali, dok istražuju ovaj kraj, putnici se mogu, sasvim slučajno, naći u drugoj državi.
U brdovitoj unutrašnjosti, nedaleko od Jadranske obale, smeštena je jedna od najmanjih, ali i najstarijih država na svetu, San Marino, nezavisna republika sa viševekovnom istorijom.
Na njenoj granici nećete naići na pasoške kontrole i ograde, samo jednostavna tabla pored puta koja dočekuje putnike rečima: „Drevna zemlja slobode.“
Na prvi pogled, San Marino podseća na još jedan šarmantni italijanski gradić na uzvišenju. Ljudi govore italijanski, kuhinja je prepoznatljivo mediteranska, a atmosfera opuštena. Ipak, iza ovog utiska krije se zemlja sa snažnim osećajem identiteta i duboko ukorenjenom nezavisnošću.
Osnovana još u 4. veku, ova mikrodržava nosi titulu najstarije republike na svetu. Sa površinom od svega 61,2 kvadratna kilometra, San Marino je veći od Monaka i Vatikana, ali ostaje najmanja demokratska država Evrope.
Ona ima svoje državne simbole, uključujući zastavu, institucije i čak dva predsednika istovremeno. Oko 34.000 stanovnika, Sanmarineza, sa ponosom čuva svoj jedinstveni identitet i bogatu tradiciju ove fascinantne apeninske republike.
San Marino je neobično mesto, puno kontrasta i zanimljivih paradoksa. Privlači radoznale posetioce iz celog sveta, ali relativno malo Italijana, od kojih većina nikada nije ni kročila na tlo ove države, niti zna kako je zapravo nastala.
Zemlja slobode i nezavisnosti
„Ono što San Marino čini posebnim jeste njegova jedinstvenost“, kaže, za CNN, Antonija Ponti, zvanični turistički vodič ove republike. „San Marino je vekovima bio nezavisan i slobodan. Iako su lokalni dijalekat i kuhinja tipični za italijansku Emilija-Romanju, nikako nemojte stanovnike nazvati 'Italijanima', to bi ih uvredilo.“
„Imaju svoju zastavu, grb i pasoš. Koriste evro kao valutu, iako nisu članica Evropske unije.“
Ponti priznaje da San Marino možda ne može da parira nekim drugim mestima u okolini: “To sigurno nije najlepše mesto na svetu...“ , ali turiste ipak privlači želja da otkriju šta se krije iza ove minijaturne zemlje unutar Italije.
„San Marino na prvi pogled podseća na bilo koji drugi utvrđeni gradić na brdu kakav možete sresti u Toskani, Laciju, Marki ili Umbriji. Ipak, ima poseban duh ispunjen istorijom i pruža jedinstvene panoramske poglede zahvaljujući svom položaju,“ objašnjava Ponti.
Kao što posetioci žele da istraže male evropske kneževine poput Lihtenštajna ili Monaka, tako i San Marino privlači one koje očarava ideja minijaturne republike. A kada jednom stignu, često ostanu oduševljeni njegovom srednjovekovnom arhitekturom, naglašava Ponti.
„Mnogi strani turisti koji dolaze u Emilija-Romanju zbog njene čuvene kuhinje često odluče da svrate i do San Marina. Na kraju obilaska, iznenade se koliko su otkrili šarmantno mesto ispunjeno drevnim spomenicima, zanatskim radnjama i tradicionalnim manifestacijama,“ ističe ona.
Srednjovekovni lavirint
Najveće znamenitosti i istorijski spomenici San Marina smešteni su u starom gradskom jezgru, koje se nalazi na listi UNESCO-ove svetske baštine. Grad je smešten na slikovitom, stenovitom vrhu planine Titano, odakle se pružaju zadivljujući pogledi ka Jadranskoj obali, a tokom vedrih dana čak i do Hrvatske.
Šetnja ovim mestom deluje kao da ste zakoračili u muzej na otvorenom. Masivne kamene zidine iz srednjeg veka okružuju prvobitno naselje, koje je danas pešačka zona sa lavirintom uskih kaldrmisanih ulica. Duž planinskog grebena proteže se staza koja povezuje tri impozantne kule, nekadašnje stražarnice koje su služile za odbranu od neprijateljskih upada. Danas su otvorene za posetioce i u njima se nalaze tamnice, muzej istorijskog oružja, kao i čuveni „Veštičji put“, šetalište sa nestvarnim pogledom na okolinu.
Prema legendi, San Marino je osnovan još 301. godine nove ere, a njegov osnivač bio je kamenorezac Sveti Marin, hrišćanin poreklom sa ostrva Rab u Dalmaciji, koje danas pripada Hrvatskoj.
Prema predanju, Sveti Marin je pobegao u Italiju i popeo se na planinu Titano bežeći od progona hrišćana koje je sprovodio rimski car Dioklecijan. Njegove mošti čuvaju se u bazilici, gde se nalazi i tzv. „kameni ležaj“ na kojem je, veruje se, spavao, a za koji se priča da ima isceliteljske moći.
Marinovo kamenorezačko umeće nastavile su i sledeće generacije Sanmarineza, objašnjava turistički vodič Antonija Ponti.
„Sečenje kamena sa obronaka planine Titano bilo je vekovima glavna delatnost ovde, a porodice su živele skromno,“ kaže ona. „Tek posle Drugog svetskog rata, dolazi do razvoja raznih zanatskih grana poput keramike, pločica, nameštaja i proizvodnje papira.“
Zbog ograničenog prostora i male teritorije, osećaj zajedništva u San Marinu veoma je izražen. Stanovnici se drže zajedno i ponosno neguju svoj viševekovni identitet “slobodnog naroda“, dodaje Ponti. Drevni običaji i protokoli i dalje su prisutni.
Parlament San Marina, smešten u zdanju poznatom kao Javni palat, otvoren je za posetioce. Tokom letnjih meseci, svakog sata održava se svečana smena straže, pravi spektakl. Stražari su odeveni u šarene srednjovekovne uniforme, sa crvenim pantalonama i upečatljivim šeširima sa perjem i kićankama.
Drevna tradicija
San Marino se može pohvaliti i drevnim, nesvakidašnjim institucijama koje čuvaju duh njegove istorije.
Na čelu države nalaze se dva predsednika istovremeno, poznata kao kapetani-regenti. Ova funkcija postoji još od 1243. godine, a kapetani se biraju svakih šest meseci. Svečane ceremonije inauguracije održavaju se svake godine, 1. aprila i 1. oktobra, prema strogom protokolu koji se nije menjao vekovima.
Uprkos svojoj maloj veličini, San Marino neguje duboko ukorenjene demokratske principe koji se protežu do najnižih nivoa vlasti. Država je podeljena na devet administrativnih jedinica, poznatih kao kasteli, od kojih svaki ima svog izabranog kapetana.
Ponti objašnjava da su svi ovi mehanizmi ravnoteže vlasti, iako mogu delovati iznenađujuće u jednoj mikrodržavi, uvedeni kako bi se osiguralo da nijedna figura u državnoj hijerarhiji ne može da stekne preveliku moć.
Posetioci mogu da steknu utisak o tim teritorijalnim podelama ukoliko se spuste panoramskom žičarom iz starog grada do kastela Borgo Madžore, koji se nalazi u podnožju planine Titano.
Još jedna zanimljivost u starom gradskom jezgru je Muzej poštanskih markica i novca, u kojem su izložene prigodne medalje, istorijske marke i prvi sanmarinški novčići iz 19. i 20. veka.
Pored svog bajkovitog, drevnog centra, San Marino je okružen prirodom i planinskim stazama, što ga čini savršenim mestom za ljubitelje aktivnosti na otvorenom poput pešačenja, biciklizma, penjanja po stenama i streličarstva.
Kao što se i može očekivati od mesta koje se nalazi među najpoznatijim gastronomskim regijama Italije, kulinarske tradicije San Marina veoma liče na one iz susedne Emilija-Romanje i Markea. U ponudi su razne vrste domaće testenine i čuvena pijadina, punjena lepinja koja se priprema na žaru.
Zemlja je poznata i po svojim likerima, poput aromatičnog amareta i pistacchionea, likera od pistaća.
Među tradicionalnim poslasticama izdvaja se Torta Tre Monti ili „Torta Tri brda“, nazvana po tri kule koje simbolizuju državu. Pravljena je od slojeva tankih oblandi punjenih čokoladnim i lešnikovim kremom.
A za jednodnevne posetioce koji su možda preterali sa degustacijama, srećom, povratak nazad u Italiju je nizbrdo.
(MONDO/CNN)