Zima u Srbiji sve češće liči na produženu jesen, ali od početka 2026. godine svaki dan nas podseća koliko surova može biti.
U celoj zemlji temperatura je danas u minusu, a najhladnije je na Kopaoniku gde je izmereno -17 stepeni. Kada je reč o gradovima, najniža temperatura je izmerena u Kikindi i Sjenici - 10 stepeni ispod nule.
Kada klimatolozi pričaju o "pravoj" srpskoj zimi, najčešće se vraćaju na sezonu 1953/1954. godine – zvanično najhladniju zimu otkako se u Srbiji vode sistematska merenja.
Prema podacima Republičkog hidrometeorološkog zavoda (RHMZ) i analizama domaćih meteorologa, zima 1953/54. imala je prosečnu temperaturu vazduha od oko -4,7 °C na nivou Srbije, što je čini najhladnijom zabeleženom zimom kod nas.
Kao poređenje, najtoplija zima bila je 2006/2007. sa prosekom oko +4 °C, a poslednje dve decenije obeležene su stalnim rastom srednjih temperatura – devet od deset najtoplijih godina u Srbiji zabeleženo je upravo posle 2000. godine.
Dakle, ne radi se samo o jednom hladnom talasu, već o celoj sezoni tokom koje su se ledeni dani nizali nedeljama, uz česte snežne padavine i dugotrajne minuse.
Rekordi u minusu: Sjenica, Pešter, Beograd
Zima 1953/54. ostala je upamćena i po rekordnim temperaturama na pojedinim lokacijama. U Sjenici je 26. januara 1954. izmereno -38 °C, što je tada bio apsolutni temperaturni minimum u tadašnjoj Jugoslaviji.
Kasnije je taj rekord oboren 13. januara 1985. godine, kada je u Karajukića Bunarima na Pešterskoj visoravni izmereno -39,5 °C – to je i danas zvanično najniža temperatura ikada izmerena u Srbiji.
U galeriji pogledajte fotografije snega na Zlatiboru:
Beograd ima nešto drugačiju priču: najniža temperatura u glavnom gradu zabeležena je još 10. januara 1893. godine, kada je termometar pokazao -26,2 °C.
Za celu prestonicu, klimatolozi navode da je najhladnija zima u Beogradu bila 1891. godina, sa prosečnom zimskom temperaturom od -4,5 °C.
Drugim rečima – istorijski ekstremi pokazuju da su i 19. vek i sredina 20. veka donosili hladnoće kakve je danas teško i zamisliti.
Kako je izgledala svakodnevnica tokom te zime?
Iako detaljni opisi života ljudi 1953/54. dolaze uglavnom iz sećanja i svedočenja, meteorološki podaci dosta jasno govore kakvi su bili uslovi:
- veliki broj dana sa temperaturom ispod nule čak i tokom dana
- dugotrajne ledene noći, posebno u kotlinama i visoravnima
- obilne snežne padavine i visoki snežni pokrivač u centralnim i zapadnim krajevima
Klimatolozi podsećaju da je to period kada je značajan deo zemlje bio oslonjen na peći na čvrsto gorivo, slabu izolaciju i znatno skromniju infrastrukturu.
Zaleđene reke, zatrpane seoske saobraćajnice i prekidi u snabdevanju bili su gotovo uobičajena pojava u takvim zimama.
U gradovima, problem nisu bili samo minusi već i sneg – u Beogradu je, recimo, visina snega od 80 cm zabeležena u februaru 1962. godine, što pokazuje da su šezdesete nastavile niz „surovih“ zima i nakon 1954.
Serija hladnih zima – 1954. nije bila usamljen slučaj
Iako se 1953/54. izdvojila po prosečnoj temperaturi, klimatološke analize navode čitav niz „surovih zima“ u drugoj polovini 20. veka: 1949/50, 1962/63, 1968/69, 1978/79, kao i 1982/83. godine, kada je u Beogradu ponovo izmereno -26,2 °C.
Kasnije su se u kolektivno sećanje urezale i zime:
1963. – jaka hladnoća i veliki sneg u velikom delu zemlje;
1985. – pomenuti rekord na Pešteru od -39,5 °C;
2012. – najhladniji februar u novijoj istoriji, uz dugotrajne minuse i sneg u mnogim gradovima.
Zima 2011/2012. često se uzima kao primer "stare" zime u novijem vremenu – pokazala je da ekstremni minusi nisu potpuno nestali, ali i da su mnogo ređi.
Od "ledene Srbije" do zima bez snega
Ako uporedimo 1953/54. sa današnjim klimatskim prilikama, kontrast je ogroman. RHMZ konstatuje da je 2023. godina bila najtoplija u Srbiji otkako postoje merenja, dok zime postaju blaže, sa sve manje snega i značajno manjim brojem ledenih dana (dana kada se temperatura ne penje iznad nule).
Klimatolozi objašnjavaju da:
- porast srednje godišnje temperature utiče i na zimski period – hladni talasi su kraći i ređi;
- "kontinuirane" zime sa dugotrajnom snegom i minusima, kakve su bile pedesetih i šezdesetih, postaju statistički sve manje verovatne;
- sve češće imamo situaciju da sredinom decembra i januara temperatura bude iznad sezonskog proseka, a da se sneg pojavi samo povremeno, u kraćim epizodama.
U jednoj analizi RHMZ navodi se i da je zima 2006/2007. bila ne samo najtoplija u Srbiji, već da je u Beogradu zabeležen zimski prosek od čak 6,4 °C, što je više nalik proleću nego onome što se tradicionalno smatra zimom.
Zašto je važno da pamtimo najhladniju zimu?
Zima 1953/54. danas je zanimljiva iz najmanje tri razloga:
Klimatski reper – predstavlja ekstrem na osnovu kojeg klimatolozi porede savremene zimske sezone i prate koliko smo se udaljili od „normalnih“ vrednosti sredine 20. veka.
Podsetnik na ranjivost infrastrukture – tadašnji uslovi života pokazali su koliko su saobraćaj, energetika i snabdevanje zavisni od vremena. I danas, uprkos savremenoj tehnici, dugotrajni minusi i sneg mogu lako da izazovu kvarove, nestanke struje i probleme u transportu.
Šira slika klimatskih promena – činjenica da više od pola veka nijedna zima nije oborila rekord 1953/54. po prosečnoj hladnoći, dok smo istovremeno ušli u niz rekordno toplih godina, uklapa se u globalni trend zagrevanja klime.
Vaše mišljenje nam je važno - ostavite nam komentar, nije potrebna registracija!
BONUS VIDEO:
(24sedam/MONDO)