Rat se završio, a prašina se uzdizala nad velegradom, ovoga puta ne zbog rušenja, već obnove, gradnje i napretka.
Tako bar danas vidimo 1950-te godine, vreme nade i uspona, zaboravljajući malo na one mračne strane: Goli otok, revanšizam, stroga kontrola, UDBA i slične pojave zbog koje su ljudi nekad morali da “drže vodu u ustima”. I smrtne kazne streljanjem.
Možda će neko ovo i da pohvali, ali zaista je bilo surovo i neverovatno. Poput jednog slučaja kada su čoveka osudili na smrt zbog krađe u GSP-u!
Država nije imala milosti ni prema kome ko bi se ustalasao protiv političkog autoriteta, ali ni prema onima koji su kriminalom ugrožavali tanan i siromašan sistem u kome se raspodela dobara potpuno izokrenula.
Ratne rane su bile sveže, poredak krut, ekonomska budućnost neizvesna, pa je država za lopovluk imala lek, u najekstremnijem slučaju, metak.
U jednom sudskom procesu loji je okončan 31. maja 1952. nije se radilo o maloj krađi, već praktično o kriminalnoj grupi, koja se usudila na neverovatnu avanturu, da malverzacijama u državnim preduzećima dolazi do vredne i deficitarne robe, a onda da se, uprkos sistemu u kojem su svi bili ekonomski jednaki, obogate.
Pitanje je kolika je to bila velika krađa i kakvo je to bilo bogaćenje. Za mozak ove operacije traženo je streljanje, a za ostale članove bande razne manje ili više stroge kazne. Zasigurno je i onaj ko je najmanje zagrabio teško prošao na robiji.
Osim smrtne kazne i doživotne robije, kao drakonska kazna za lopovluk izricano je i oduzimanje građanskih prava, što danas zvuči neverovatno.
“Veće Okružnog suda za grad Beograd izreklo je prekjuče presudu, Predragu Radosavljeviću i grupi, zato što su iz preduzeća “Rad”, “Elizo”, Gradsko-saobraćajno i drugih, na lažna trebovanja podizali kritičan materijal i tako oštetili državu za preko 2 miliona dinara. Na ta trebovanja podizali su razne metalne proizvode po nižim, pa ih prodavali po višim cenama."
To je uglavnom bio kritičan materijal, koga nema dovoljno u zemlji. Ovi špekulanti su to koristili, pa su ga skupo prodavali preduzećima”, glasilo je obrazloženje ovih drakonskih kazni.
Glavni organizator Predrag Radosvaljević osuđen je na smrt streljanjem i trajno ograničenje građanskih prava.
I ostali članovi bande su dobilo zastrašujuće kazne, mada su imali sreće da nisu bili streljani.
Slobodan Kandić osuđen je na 18 godina strogog zatvora, Ivan Milošević na doživotni zatvor i trajno ograničenje građanskih prava, Radomir Ristić na 14 godina strogog zatvora i tri godine ograničenja građanskih prava, Živojin Najdanović na šest godina strogog zatvora i jednu godinu ograničenja građanskih prava, Dragoljub Šišović na jednu godinu i šest meseci i Petar Radosavljević na šest meseci strogog zatvora.
Četvorica optuženih: Radosavljević, Šišović, Ristić i Kandić moraće još i da nadoknade preduzećima učinjenu štetu, glasila je presuda.
BONUS VIDEO:
(Kaldrma/MONDO)