Mošti Svetog Save, jednog od najznačajnijih ličnosti srpske istorije i duhovnosti, osnivača samostalne Srpske pravoslavne crkve (SPC), prvog srpskog arhiepiskopa, prosvetitelja i začetnika srpske književnosti, počivale su od 1237. godine u manastiru Manastir Mileševa. Sveti Sava bio je najmlađi sin velikog župana Stefana Nemanje, rodonačelnika dinastije Nemanjića.
Spaljivanju njegovih moštiju, 1594. godine, prethodio je veliki ustanak Srba u Banatu koji je predvodio Sveti Teodor Vršački. Ustanici su u borbi protiv Osmanlija nosili ikone Svetog Save kao simbol vere, slobode i nacionalnog jedinstva.
Turski sultan Mehmed III naredio je velikom veziru Sinan-paši da uguši pobunu po svaku cenu. Znajući koliki značaj Sveti Sava ima za srpski narod, Sinan-paša naredio je da se njegove mošti iz Mileševe prenesu u Beograd i javno spale, kako bi se slomio duh pobunjenih Srba.
Kovčeg sa moštima prenet je kroz Srbiju do Beograda, a spaljivanje je izvršeno na prostoru tada poznatom kao Vračarevo polje. Turci su želeli da što više ljudi vidi taj čin, uključujući Srbe sa obe strane Dunava, kako bi zastrašili narod i uništili kult Svetog Save, kao i simbol srpske vere, tradicije i državnosti.
Iako su mošti spaljene, kult Svetog Save i Svetosavlje nastavili su da žive kroz vekove i postali jedan od temelja srpskog identiteta. Upravo zbog toga, čin spaljivanja imao je suprotan efekat - dodatno je učvrstio poštovanje prema Svetom Savi među Srbima.
Tačno mesto spaljivanja moštiju ni danas nije sa sigurnošću utvrđeno. Smatra se da se događaj odigrao na području današnjeg Vračara, gde je kasnije podignut monumentalni Hram Svetog Save, jedan od najvećih pravoslavnih hramova na svetu. Ipak, pojedini istoričari smatraju da je mesto spaljivanja bilo nešto dalje od lokacije na kojoj se danas nalazi hram.
Na isti datum, 1895. godine, osnovano je Društvo za podizanje Hrama Svetog Save na Vračaru, a za prvog predsednika izabran je mitropolit Mihailo Jovanović. Četrdeset četiri godine kasnije, 1939. godine, osvećeni su temelji hrama, čime je započeta realizacija jednog od najvažnijih nacionalnih i duhovnih projekata srpskog naroda.
Postoje i predanja da mošti Svetog Save nisu u potpunosti uništene. Prema pojedinim tvrdnjama, deo moštiju je sačuvan i danas se nalazi u Manastir Ždrebaonik, mada za to ne postoje pouzdani istorijski dokazi.
Zanimljivo je da je lik i delo Svetog Save vekovima nadahnjivao srpski narod, pa je upravo on postao zaštitnik škola, učenika i prosvete. Danas se Savindan, 27. januara, obeležava kao školska slava širom Srbije i Republike Srpske.
Vaše mišljenje nam je važno - ostavite komentar, nije potrebna registracija!
BONUS VIDEO: