Srpska pravoslavna crkva obeležava Vidovdan, praznik za koji se u narodu tradicionalno kaže da simbolično "otvara oči". Iako je neraskidivo vezan za sećanje na kneza Lazara i Kosovski boj, što ga čini jednim od najemotivnijih datuma u srpskoj istoriji, njegovi koreni zadiru duboko u prošlost, do predhrišćanskog božanstva Vida. Upravo zbog tog spoja religije i drevnih mitova, ovaj dan prati bogat niz narodnih sujeverja i običaja.
Šta tradicija "zabranjuje" na ovaj dan?
U narodu je ukorenjeno mišljenje da na Vidovdan treba izbegavati određene radnje, a ova verovanja su se prenosila sa kolena na koleno:
- Kasno ustajanje iz kreveta: Prema starom sujeverju, onaj ko na Vidovdan dugo spava, biće spor i kasniće sa obavezama tokom cele godine. Zato se verovalo da treba ustati pre izlaska sunca, jer se na taj način, navodno, mogu nadmudriti zle sile.
- Organizovanje slavlja i venčanja: Zbog istorijske težine i stradanja na Kosovu, uvreženo je mišljenje da je ovo dan za molitvu, mir i pijetet prema precima, a ne za muziku i veselje. Narodno predanje strogo upozorava da će brakovi sklopljeni na Vidovdan biti nesrećni i obeleženi suzama.
- Teški fizički radovi: Smatralo se da rad na njivi ili obavljanje velikih poslova oko kuće na ovaj praznik priziva lošu sreću, sušu i slab rod. Zanimljivo je da je jedina "dozvoljena" i preporučljiva fizička aktivnost bila iznošenje odeće iz kuće kako bi se provetrila na suncu.
Rituali i potraga za srodnom dušom
Vidovdan obiluje brojnim mističnim praksama, posebno kada je reč o devojkama i njihovoj želji da otkriju svoju sudbinu. Važno je napomenuti da su u pitanju isključivo stari narodni običaji, a ne crkvena pravila:
- Prizivanje veštine: Postojao je običaj da mlade devojke baš na ovaj praznik započnu neki ručni rad. Tom prilikom bi izgovarale specifičnu bajalicu: "Vido, Vidovdane, što god očima vidim, sve da znam raditi", u veri da će tako postati veštije i vrednije.
- "Gatanje" i ljubavni snovi: Praznik je bio i prilika za razna ljubavna proricanja. Devojke su brale poljsko cveće, a najčešće takozvanu vidovu travu, koju su pred spavanje stavljale pod jastuk. Postojalo je snažno verovanje da će kroz takve rituale – u kojima su se kao simboli često koristili i hleb i so – u snu ugledati lice svog budućeg supruga. Svoje molitve za pronalazak prave ljubavi devojke su u noći pred praznik često upućivale Svetom Vidu.
BONUS VIDEO: