U otvorenom razgovoru za televiziju K1, akademik i jedan od naših najvećih poznavalaca orijentalne filologije i islamske kulture, profesor dr Darko Tanasković, napravio je svojevrsnu rekapitulaciju svog života, od vojničkih dana, preko anegdota sa Josipom Brozom Titom, do iskustva ambasadora u Turskoj tokom najtežih godina za našu zemlju.
"Inženjer" u službi: Vojničke tajne 1974.
Profesionalni put profesora Tanaskovića započeo je neobično. Dok je služio vojsku u Valjevu 1974. godine, vojna bezbednost ga je, zbog poznavanja arapskog jezika, angažovala kao "mladog inženjera" tokom poseta stranih delegacija fabrici "Krušik".
"Obukli bi mi civilno odelo i bio bih im na usluzi dok razgledaju robu. Oni nisu slutili da razumem šta govore dok komentarišu kvalitet i cene. Nakon odlaska delegacija, prenosio sam informacije bezbednosnim strukturama", priseća se profesor.
Iako mu je obećana karijera u Generalštabu, do nje nije došlo jer je, kako su mu objasnili, "bilo nezgodno" zbog činjenice da mu je otac bio general.
"Tada sam naučio da nije uvek najbolje imati vezu na najvišem nivou, već na operativnom", dodaje Tanasković.
Titova lekcija o diplomatiji
Godine 1970. na Brionima, mladi Tanasković se neočekivano našao u ulozi prevodioca za turskog premijera Sulejmana Demirela. Tito je, primetivši novo lice, započeo neformalni razgovor o važnosti učenja jezika.
"Tito je tada oštro kritikovao svoje saradnike koji nisu znali jezike, rekavši im da moraju sve da ih 'pometu metlom'. Tom prilikom mi je dao savet koji sam pamtio tokom cele diplomatske karijere: 'Diplomatija se pravi u zahodu. Tamo ideš, tamo je neki tvoj kolega ministar, kako ćeš s njim razgovarati ako ne znaš jezik? Diplomacija se pravi u zahodu'", prepričava profesor jednu od najupečatljivijih anegdota.
"Integralni orijentalizam" i odnos prema Turskoj
Profesor Tanasković ukazuje na to da Srbi imaju "integralni orijentalizam" koji često ne žele da priznaju, iako su burek, jogurt i određeni tipovi muzike deo naše svakodnevice. Ovo nasleđe, prema njegovom mišljenju, nije prepreka, već most.
"Turski narod uopšte nije zadojen mržnjom prema Srbima. Naprotiv, oni nas smatraju najozbiljnijom balkanskom nacijom. Dok zvanična politika može biti napeta, odnosi među običnim ljudima na pijaci ili u kafani su jedan paralelni kolosek koji je izuzetno stabilan", ističe Tanasković.
On dodaje da je termin "neoosmanizam", koji je sam skovao, često pogrešno shvaćen, ali da on opisuje realnu težnju jedne imperijalne nacije ka obnovi uticaja, što je proces koji treba razumeti, a ne nužno posmatrati kroz prizmu neprijateljstva.
Diplomatija kao zanat, a ne privilegija
Kao ambasador u Turskoj u tri mandata (ukupno 15 godina), Tanasković je svedočio teškim vremenima, uključujući bombardovanje 1999. godine. On ističe da je diplomatija ozbiljan zanat koji zahteva znanje jezika i kulture, a ne "počasno zanimanje" za političke kadrove koji su ostali bez funkcija u zemlji.
"Moje iskustvo u Turskoj bilo je korisno jer sam u diplomatiju ušao iz nauke. Čak i kada smo bili na suprotnim stranama, turske kolege su imale profesionalno poštovanje prema meni, znajući da razumem kompleksnost situacije. To je lekcija koju naša diplomatija mora da nauči - ozbiljnost se gradi znanjem, a ne improvizacijom", zaključuje profesor Tanasković.
BONUS VIDEO:
(MONDO)