• Izdanje: Potvrdi
IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne sme biti više od 25 MB.

Poruka uspešno poslata

Hvala što ste poslali vest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

BRUTALNO ISKRENA ISPOVEST GASTARBAJTERA! Svi me vole dok dajem PARE, a kad uđem u kafanu viču - PAPAK! Neću skoro nazad!

Autor Veljko Petranović

Vreme božićnih i novogodišnjih praznika, kada se dijaspora vraća u domovinu, sve je bliže.

 Gastarbajter iz Bosne o životu u Nemačkoj Izvor: MONDO/Stefan Stojanović

Uobičajeno mišljenje je da se "tamo preko" lakše živi, i da redovna pomoć rodbini u zemlji porekla i nije velik izdatak. Jedan gastarbajter ispričao je pravu istinu i opisao osećaj koji ima svaki put kada se vrati u domovinu.

"Umoran sam više, kad god dođem u domovinu osećam se kao bankomat, svi od mene nešto traže, toliko raširenih dlanova, pogleda i molbi. Kao da nama na granama rastu. Muka mi je od rođaka koje nisam znao, od članova porodice kojima sam odjednom važan. Svi žele da me pozdrave, zagrle i ogrebu se barem za nemačke slatkiše. Kao da u Bosni slatkiša nema", rekao je on.

Starog "BMW"-a, kog je kupio polovnog i držao ga, kako je naveo, u garaži od prošlog leta i prošle posete otadžbini, jer na posao u Nemačkoj ide isključivo vozom, a na pijacu biciklom, dobro je izglancao. Kupio je nove felne i navlake za sedišta, tako da ga je doterao pa izgleda kao da je nov.

Možda će vas zanimati

"Žena i deca su pokupovala hrpu majica, suknji, pantalona i još nekih drangulija na rasprodaji, pa su, po ćerkinom nagovoru, pobacali plastične kese, a kupljene stvari sve fino prepakovali u neke ukrasne i poskidali cene, tako da se ne vidi koliko smo sve platili. Uzeli smo svu godišnju ušteđevinu, žena se malo uvalila i u crveno na kartici, pa smo pre dve nedelje došli ovde na očevinu, da se kao odmorimo, a onda, da se vratimo praznih džepova."

Ovako je svoju ispovest za “Al Džaziru” počeo jedan gastarbajter, Bosanac iz Sarajeva, koji je odlučio da podeli nevolje koje većina pripadnika dijaspore iz BiH proživljava kada se na odmor vrati u domovinu.

"Svakog meseca šaljemo u Bosnu pare, jer više od polovine rodbine je nezaposleno, a i ono malo što ih radi ili prima penziju, kao da ništa i ne primaju. Oni u nas gledaju kao u neke čarobnjake i ja im tu sliku ne smem pokvariti. Nekad sam pokušao da kažem kako teško radim, ali ovi moji kao da su gluvi, nikada to ne čuju. Oni misle da meni tamo u tuđini pečene kokoši padaju s neba. Ne nabijam nikome na nos, ali pomalo sam umoran od svega, od toga da sam postao bankomat iz kog se izvlači lova", rekao je muškarac koji je izabrao da ostane anoniman.

Naveo je i to kako neki drugi njegovi zemljaci koji takođe rade u inostranstvu pre odlaska na godišnji u Bosnu dižu manje kredite kako bi mogli da budu ono što od njih "mahala" očekuje da budu i kako bi mogli da pomire "nezasite apetite svoje uže i šire rodbine". Godišnje dijaspora u BiH šalje oko 1,75 milijardi evra, što je 30 odsto domaćeg bruto proizvoda te zemlje.

"Vole nas samo dok dajemo pare, a inače smo za njih seljaci, papci. Smeju nam se iza leđa. Nisam jednom čuo kako, kad ulazimo u kafić, kažu: 'Uuu, eto dijaspore, vidi im opreme!', misleći na to kako se oblačimo. Nekad ustanu pa odu, a nekad ostanu i glasno komentaišu naš naglasak, kad ubacimo neku stranu reč", žali se ovaj gastarbajter koji je, nakon zadnje loše epizode prilikom "odmora u domovini" odlučio da neko vreme ne dolazi.

(MONDO/Al Džazira)

Možda će vas zanimati

Komentari 94

Komentar je uspešno poslat.

Vaš komentar je prosleđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

Domacin

Treba im zabraniti ulazak u drzavu

Lik

Nikad ni od koga nista ne ocekujem. Spremam se i ja sam da idem uskoro negde, ili da radim za strane klijente. Ne znam kako je to kod nekih, ali ja celo svoje detinjstvo, od rodbine koja ima toliko imovine da su suvlasnici i direktori najveceg americkog trgovinskog lanca, i brojnih drugih velikih americkih firmi, jedne NBA ekipe, i ljudi koji se takmice sa drugim snobovima po tome kuda putuju po svemu, dobih kutiju aspirina, oni na faceliftingu, smestaj svake godine u Hayatu itd, oca ostavili starog tu, ozenili ga po stare dane, ta zena mu uzela sve, i na kraju, mi krivi kojima se ni javili nisu sto se on preselio kod nove familije i uzeli mu stan, jer "mu neko trebalo da zabrani da se zeni". A oni organizovali licno svadbu i bili. Ja to ni ne racunam rodbinom, ali ja ovakve price o tome kako ko finansira pola familije sam cuo milion puta, a retko kad video da je to i istina. Nego bas da oderu familiju u koju dolaze. o standardu kuce i namestaja, eto ti aspirini, i 100 dolara su sve sto je citava familija dobila zauzvrat. A da ne pominjem da je taj otac, inace veliki praduzetnik tada, ostavio rodjenu sestru bez posla, ali zato citavu zeninu familiju ubacio u posao. Period posle WW2. Da li se sestra zalila? Nikad. Ali glavno su njegova deca dobila obraza da se zale, sto su se zeznula. A znam jos jednog "heroja preduzetnika " koji svoju celu familiju maltene izdrzava, obave mu ljudi posao, plati ih 1000e za celu sezonu (i toj familiji), a za troskove od po 50000 e, bas ga briga da se za to cima. To moze u kantu. Dobije od tih poslova do pola milionae, bas ga briga za 50000e , ali zato kad placa, placa ko najgori. Tako da, od ove kuknjave odbacite barem 90 posto.

Sandra

Prvo ja nisam gastarbajter ja sam americki drzavljanin ali ovo sto je ovaj covek je napisao je istina. Svaki put kad dolazim u Srbiju kosta me bar tri puta vise nego godisnji odmor na nekoj egzoticnoj destinaciji u hotelima sa 5 zvezdica. Namucim se spavajuci na krevetu za razvlacenje i u uzasnoj toploti jer niko u Srbiji ne podnosi klimu. Roditelji mi ne dozvoljavaju da idem u hotel. Meni dolazenje u Srbiju dodje kao kazna a moram dadooazim zbog roditelja. Kad dolazim dolazim kao kreten sa 3 kofera od toga su moje stvari u pola kofera. Uvek platim extra kofer. Moras sve markirano da doneses jer ako doneses nesto jeftino onda ti nema spasa. Ja dobro zaradjujem za americke uslove ( moja godisnja zarada je setocifrena i to dobra cifra) ne zalim se ali me izludjuje da moram da idem po prodavnicama i trazim sta da kupim. Ja obicno narucim preko interneta ali i za to moram da provedem sate i sate trazeci. Ja puno radim po izboru ali i zbog struke i kad dodjem kuci hocu da se odmorim ne zelim da provodim sate na internetu. Sto se tice usluga u Srbiji kao sisanje manikir i tako ne idem ni u ludilu. Bila sam jednom samo ove godine kad sam bila na manikiru i doslo mi da izadjem odmah. Prvo nemaju sve za jednu upotrebu nego navodno sterilisu instrumente. Mislim se nikad vise. U prodavnicama su u glavnom bili ljubazni ali sam ja govorila samo srpski. Kad sam ulazila u Srbiju carinik je bio strasno drzak da sam zazalila sto sam dosla u Stbiju. Ne znam da li cu skoro dolaziti ali znam jedno da jednom kad mojih roditelja ne bude vise necu sigurno dolaziti.

special image