Katalina je bez ikakve pravne osnove doveden 19. avgusta 1992. godine i koliko je poznato, protiv njega nije bio pokrenut nikakav krivični postupak.

Za deset dana boravka u "najboljem konačištu", kako je na suđenju Loru nazvao komandant Vojne policije Mihael Budimir, Katalini su čupali vratne mišice i gušili ga, priključivali na struju, prisiljavali ga da se u zatvorskom dvorištu svlači go, pa ga prskali vodom iz šmrkova.

Na suđenju vojnim policajcima utvrdilo se da su se nad Katalinom iživljavali zamenik upravnika Tonči Vrkić i čuvar Davor Banić, prenose hrvatski mediji.

Katalini je narušeno zdravlje, kako fizički, tako i psihički. Trpi jake i stalne glavobolje, zbog udaraca palicom ima jake bolove u zglobovima i nesigurnost pri hodu.

Zbog udaranja po glavi stalno mu zuji u ušima i šumi u glavi, a zbog probijenih bubnih opni čuje, ali ne razume govor. Zbog torture prljavim krpama dobio je teške i trajne infekcije i bolest očiju. Trpi bolove u prsima i teško diše.

Katalina je tražio 700.000 kuna na ime fizičkih bolova, pola miliona za strah i 800.000 kuna za trajnu duševnu bol i pojačane napore.

Žrtvama Lore isplaćeno je više od dva miliona kuna, najviše porodicama Nenada Kneževića i Gojka Bulovića, koji su ubijeni sredinom 1992. godine.

Za zločine u Lori osuđena su osmorica bivših vojnih policajaca, u ponovljenom postupku u martu 2006. godine na šest i osam godina, da bi im kasnije kazne bile sudski smanjene 2012. na četiri godine.

(Fonet, ilustracija: Guliver/Getty Images/Thinkstock)