Među više hiljada dokumenata koji su postali dostupni javnosti, nakon što je u Međunarodnom sudu pravde završena rasprava o međusobnim tužbama Srbije i Hrvatske za genocid, jeste i stenogram koji otkriva da je Ričard Holbruk 1995 upozorio Franju Tuđmana da on i Slobodan Milošević neće deliti BiH i da nema vojnog oslobađanja istočne Slavonije.

Razgovor je, prema stenogramu koji objavljuje zagrebački "Jutarnji list", vođen u Zagrebu 18. avgusta 1995. godine, deset dana nakon završetka hrvatske vojno-policijske akcije "Oluja".

Tadašnji pomoćnik američkog državnog sekretara Holbruk je tada krenuo u diplomatsku ofanzivu koja će, podseća se, rezultirati potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma kojim je okončan rat u BiH.

Razgovoru Holbruka i Tuđamana prisustvovali su general Vesli Klar i tadašnji američki ambasador u Hrvatskoj Piter Galbrajt.

Navodi se da je Holbruk na razgovor sa Tuđmanom došao iz Beograda, nakon razgovora sa Miloševićem koji mu je, kako se navodi, rekao da je spreman na pregovore i da priznaje da je istočna Slavonija deo Hrvatske, ali da to ne može i javno da kaže.

Holbruk je stoga u Zagreb došao da nagovori Tuđmana da ne preduzima vojnu akciju u istočnoj Slavoniji i traži da se tu održi status quo dok ne budu rešene stvari u BiH.

Razgovor je vođen neposredno pre nego što je HV zajedno s HVO-om i Armijom BiH krenula u vojne operacije prema Banjaluci, kada je, kako se navodi, vojni poraz Srbe naterao za pregovarački sto.

Navodi se i da, kada je Tuđman govorio o hrvatsko-srpskom dogovoru, krenuo od 1918. i kazao da je Jugoslavija bila u krizi otkako je osnovana, a potom prelazi na pitanje Banovine iz 1939. i podele BiH.

Obrađajući se svojim sgaovornicima Tuđman je pomenuo mapu NATO-a i EU iz 1990. i 1993. godine, na šta mu je Klark rekao da se ne seća takve mape, kao i da NATO nema nikakav strateški koncept te vrste.

U razgovor se umešao Holbruk koji je rekao: "Molim vas, jesam li dobro shvatio o kojoj karti je reč? (..) Rekli ste da karta (salveta) koju su objavile londonske novine ne prikazuje vaše viđenje Bosne i Hercegovine i da ono što ste nacrtali Ešdaunu nije nešto što vi lično podržavate".

Odgovorivši potvrdno, Tuđman je rekao da podržava Henrija Kisindžera koji je govorio da, ako se nije uspelo u spašavanju Jugoslavije, ne može biti sačuvana ni BiH.

Konstatujući da je Kisindžer imao puno lepih ideja, ali da je on iznosio svoje lične stavove, Holbruk je rekao: "On nije glup, ali govori samo u svoje ime. Hteo bih to sasvim razjasniti, da bude sasvim jasno da vi i Milošević nećete deliti Bosnu. To je veoma važno. Morate biti u stanju da Klintonu kažete, vrlo jasno, da delite američko viđenje regije koja uključuje Bosnu kao posebnu državu".

U razgovor se uključio i Galbrajt koji je, obraćajući se Tuđmanu, rekao da je odgovor vrlo jasan i da SAD nikada neće učestvovati u podeli Bosne "ni pod kojim uslovima".
A kada je reč o istočnoj Slavoniji i Miloševiću, Holbruk je insistirao: "Rekli ste da se ništa neće dogoditi u istočnoj Slavoniji u idući nekoliko meseci, ali nakon isteka mandata UNCRO-u mogli biste da preduzmete akciju", na šta je Tuđman odgovorio: "Ako ne bude napretka u pregovorima".

Na kraju razgovora Holbruk je Tuđmana u opširnom izlaganju podsetio na događaje koji su prethodili tom trenutku, a onda mu je rekao:

"Ali, gospodine predsedniče, ne mogu da napravim iskorak i u istočnoj Slavoniji i u BiH istovremeno. Usput budi rečeno, primetili ste da nisam spominjao suzdržanost u Livanjskom polju, nisam spominjao suzdržanost u zapadnoj Bosni, gde su federalne jedinice bile aktivne. To je druga dimenzija. Ali povlačim vrlo, vrlo strogu liniju prema istočnoj Slavoniji. Što više nam ponudite sada, što više fleksibilnosti, suzdržanosti i liderstva pokažete svetu, to će brže Hrvatska postati deo zapadne Evrope. A tamo pripadate".