Glavni tužilac u haškom sudjenju Slobodanu Miloševiću Džefri Najs demantovao je optužbe koje je na njegov račun u svojoj knjizi "Mir i kazna" iznela portparolka glavne haške tuziteljke Karle Del Ponte, Florans Artman.
U ekskluzivom pismu "Jutarnjem listu", Najs je reagovao na tvrdnje Artmanove da je od oktobra 2002. godine u nekoliko navrata tražio da Tužilaštvo odustane od optužbe da je Milošević odgovoran za genocid u Srebrenici i opsadu Sarajeva.
U delu knjige u kojem Artmanova navodi da Haško tužilaštvo nije imalo mnogo dokaza protiv Miloševića za genocid u Hrvatskoj i BiH, Najs tvrdi kako je nakon stupanja na novu dužnost tužioca u novembru 2001. bio suočen s neslaganjem sa statusom Sarajeva i Srebrenice u optužnici koju su iskazivali advokati, istražioci i analitičari koji su pripremali deo sudjenja za BiH.
"Jedan od razloga za takvo stanje uznemirenosti bio je taj što je Del Ponteova insistirala da se Milošević optuži i za zločine u Srebrenici i Sarajevu, suprotno savetima advokata koji su smatrali da, u trenutku kad je optužnica sastavljana, ne raspolažu s dovoljno dokaza", rekao je.
On je dodao da je sudija u medjuvremenu ipak već potvrdio, kao i da je on sam doneo odluku da počne detaljnu analizu postojećih dokaza za Sarajevo i Srebrenicu i da se potom odluči kako dalje.
Analiza i traganje za dodatnim dokazima počeli su odmah nakon njegovog dolaska, potvrdio je Najs, dodajući da se tada očekivalo da će deo sudjenja za zločine u BiH početi krajem 2002.
Proces analiziranja dokaznog materijala išao je paralelno s konsultacijama s istražiocima, analitičarima i advokatima. Ovaj pristup problemu otvorio je put novim pravcima istraživanja i nadjeno je mnogo novog dokaznog materijala", tvrdi Najs.
On je, takodje, objasnio da je njegov pristup problemu optužnice u delovima Sarajeva i Srebrenice doveo do dodatnog dokaznog materijala, ali tvrdi i da je stručnost Artmanove koja nije pravnik, ograničena isključivo na njen novinarski rad, a ne na istragu, kojoj nije imala pristupa.
Najs u pismu tvrdi kako Artmanovoj nije bilo dopušteno da učestvuje u procesima prikupljanja dokazne dokumentacije i da ona nije imala radni pristup dokumentaciji o tim istraživalačkim procesima.
"Nema nikakve sumnje da je Artmanova imala pristup privatnom arhivu Del Ponteove, ali i da je spomenutim dogadjajima davala interpretaciju koja ide isključivo u korist Karle Del Ponte. Ne bih o tome ko i kako joj je dao pristup tim arhivima. To treba da istraži administracija UN", zaključio je Najs.
Na kraju svog pisma "Jutarnjem listu", Najs zaključuje da Artmanova, "napadajući celi svet da bi odbranila nasledje svoje šefice, otvara zapravo poklopac Pandorine kutije same gospodje Del Ponte, jer primeri o njenom neprofesionalnom ponašanju i nepotrebnoj politizaciji Tužilaštva tek treba da ugledaju svetlost dana".
(Beta)
U ekskluzivom pismu "Jutarnjem listu", Najs je reagovao na tvrdnje Artmanove da je od oktobra 2002. godine u nekoliko navrata tražio da Tužilaštvo odustane od optužbe da je Milošević odgovoran za genocid u Srebrenici i opsadu Sarajeva.
U delu knjige u kojem Artmanova navodi da Haško tužilaštvo nije imalo mnogo dokaza protiv Miloševića za genocid u Hrvatskoj i BiH, Najs tvrdi kako je nakon stupanja na novu dužnost tužioca u novembru 2001. bio suočen s neslaganjem sa statusom Sarajeva i Srebrenice u optužnici koju su iskazivali advokati, istražioci i analitičari koji su pripremali deo sudjenja za BiH.
"Jedan od razloga za takvo stanje uznemirenosti bio je taj što je Del Ponteova insistirala da se Milošević optuži i za zločine u Srebrenici i Sarajevu, suprotno savetima advokata koji su smatrali da, u trenutku kad je optužnica sastavljana, ne raspolažu s dovoljno dokaza", rekao je.
On je dodao da je sudija u medjuvremenu ipak već potvrdio, kao i da je on sam doneo odluku da počne detaljnu analizu postojećih dokaza za Sarajevo i Srebrenicu i da se potom odluči kako dalje.
Analiza i traganje za dodatnim dokazima počeli su odmah nakon njegovog dolaska, potvrdio je Najs, dodajući da se tada očekivalo da će deo sudjenja za zločine u BiH početi krajem 2002.
Proces analiziranja dokaznog materijala išao je paralelno s konsultacijama s istražiocima, analitičarima i advokatima. Ovaj pristup problemu otvorio je put novim pravcima istraživanja i nadjeno je mnogo novog dokaznog materijala", tvrdi Najs.
On je, takodje, objasnio da je njegov pristup problemu optužnice u delovima Sarajeva i Srebrenice doveo do dodatnog dokaznog materijala, ali tvrdi i da je stručnost Artmanove koja nije pravnik, ograničena isključivo na njen novinarski rad, a ne na istragu, kojoj nije imala pristupa.
Najs u pismu tvrdi kako Artmanovoj nije bilo dopušteno da učestvuje u procesima prikupljanja dokazne dokumentacije i da ona nije imala radni pristup dokumentaciji o tim istraživalačkim procesima.
"Nema nikakve sumnje da je Artmanova imala pristup privatnom arhivu Del Ponteove, ali i da je spomenutim dogadjajima davala interpretaciju koja ide isključivo u korist Karle Del Ponte. Ne bih o tome ko i kako joj je dao pristup tim arhivima. To treba da istraži administracija UN", zaključio je Najs.
Na kraju svog pisma "Jutarnjem listu", Najs zaključuje da Artmanova, "napadajući celi svet da bi odbranila nasledje svoje šefice, otvara zapravo poklopac Pandorine kutije same gospodje Del Ponte, jer primeri o njenom neprofesionalnom ponašanju i nepotrebnoj politizaciji Tužilaštva tek treba da ugledaju svetlost dana".
(Beta)
Pridruži se MONDO zajednici.
