Oni su 22. oktobra 1992. iz Sjeverina krenuli svakodnevnim poslom u Priboj, autobusom preko teritorije Bosne i Hercegovine, kada su pripadnici srpske paravojne formacije "Osvetnici", kojom je komandovao Milan Lukić, zaustavili autobus, u mestu Mioče na teritoriji RS, i nakon legitimisanja izveli 15 muškaraca i jednu ženu.

Kamionom su ih odvezli u Višegrad u motel "Vilina vlas" gde su ih, kako je kasnije utvrđeno, brutalno psihički i fizički zlostavljali, a potom ubili na obali reke Drine.

Ubijeni su: Mehmed ŠŠebo, Zafer Hadžić, Medo Hadžić, Medredin Hodžić, Ramiz Begović, Derviš Softić, Modhad Softić, Mujo Alihodžić, Alija Mandal, Sead Pecikoza, Mustafa Bajramović, Hajrudin Sajtarević, Esad Džahić, Ramahudin Đatović, Ediz Gibović i jedina žena među njima Mevlida Koldžić, svi iz sela Sjeverin.

Za taj zločin Okružni sud u Beogradu je u julu 2005. osudio na po 20 godina zatvora Milana Lukića, Olivera Krsmanovića (obojicu u odsustvu) i Dragutina Dragićevića, a Đorđa Ševića na 15 godina zatvora.

Lukić je početkom avgusta 2005. uhapšen u Argentini i izručen Haškom tribunalu, gde je 2009. osuđen na doživotnu kaznu zatvora za zločine u Višegradu.

Krsmanović je uhapšen u maju 2011. na području Višegrada.

Obrazlažući presudu predsedavajuća sudskog veća Vinka Beraha-Nikićević istakla je da je nesumnjivo dokazano da su na čelu sa svojim zapovednikom Lukićem, Krsmanović, Dragutinović i Šević i još petorica nepoznatih pripadnika "Osvetnika", ubili 16 Sjeverinaca automatskim oružjem i noževima, i potom ih bacili u Drinu.

Zlostavljanje i ubijanje civila ne može biti vid rodoljublja, već samo jedan strašan zločin", rekla je Beraha-Nikićević, istakavši da je presuda prevencija da se slični slučajevi na ovim prostorima nikada ne ponove.