Sudjenje Milanu Martiću, bivšem predsedniku Republike Srpska Krajina (RSK), počelo je u u Haškom tribunalu uvodnom rečju tužioca Aleksa Vajtinga, koji je rekao da se ovaj predmet "bavi ratnim zločinima i zločinima protiv čovečnosti, koje je, sa drugima, počinio optuženi u pokušaju da osnuje posebnu srpsku državu u Hrvatskoj".

Martić, bivši ministar unutrašnjih poslova i predsednik samoproglašene Republike Srpske Krajine, u 19 tačaka je optužen za zločine protiv čovečnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u Kninskoj krajini, Zagrebu i BiH, 1991-95.

Po rečima tužioca Vajtinga, nasuprot težnjama ka nezavisnosti Slovenije i Hrvatske, početkom devedesetih, grupa srpskih lidera, uključujući i Martića, usvojila je koncepciju stvaranja jedinstvene srpske države preko granica Hrvatske i BiH.
Zastupnik optužbe je naznačio da sukob u Hrvatskoj "nije bio jednostran" i da su hrvatske vlasti bile neosetljive na strahove krajiških Srba, uvodeći simbole koji je srpsko stanovništvo smatralo fašističkim, što je doprinelo napetostima i konfliktu. "Ali, ništa od toga nije moglo opravdati počinjene zločine", naglasio je Vajting.

Martić i lideri Srpske demokratske stranke u Kninskoj krajini svesno su raspirivali strahove lokalnih Srba da im nove hrvatske vlasti spremaju "genocid" i istovremeno zagovarali odvajanje srpske teritorije od Hrvatske.
Vajting je izneo kratku istoriju stvaranja SAO Krajine, a zatim i RSK, i sukobe sa hrvatskim snagama i opisao ulogu koju je u tome igrao Martić, koga je nazvao vodjom "balvan revolucije" kojom su u avgustu 1990. izazvane ratne napetosti.

"Hrvatske vlasti počinile genocid"

Martić je odbacio optužnicu kao neistinitu, rekavši da su hrvatske vlasti tokom rata počinile genocid nad Srbima. "Sve u optužnici je netačno, proizvoljno i neosnovano, osim mog imena. Pobrkana su i mesta i vreme i dokazuje da sam bio gde nisam bio i da sam radio što nisam radio", rekao je Martić, koji se na početku obraćanja sudskom veću prekrstio.

On, medjutim, nije negirao da je vojska RSK u maju 1995. raketama napala Zagreb i da je tada poginulo sedam civila, ali je rekao da je to bio jedini način da se "zaustavi masakr" hrvatskih snaga nad izbeglicama iz zapadne Slavonije tokom operacije Bljesak.

Martić je tvrdio da je, nasuprot navodima optužnice, "štitio svakog gradjanina RSK bez obzira na nacionalnost i veru". Optužnica, po Martiću, zanemaruje razbijanje Jugoslavije kao "zločin protiv mira"
i "unutrašnju agresiju" koju je preduzela vlast hrvatskog predsednika Franje Tudjmana.
"Iz Hrvatske je proterano više od 500.000, a ubijeno oko 7.000 Srba. srušeno je 1.100 sela, uništeno 30.000 kuća, oduzeto 50.000 stanova. Vrednost uništene imovine je oko 30 miliona evra", precizirao je optuženi.

On je tvrdio da su Srbi bili prinudjeni da se brane od hrvatskih vlasti koje su ih diskriminisale, tražeći izjave o lojalnosti i primenjujući "rasističke zakone" slične onima iz doba NDH.
"Genocid nad Srbima počinjen od 1990-95", ocenio je Martić, "predstavljao je ponavljanje genocida koje su počinile sile osovine tokom Drugog svetskog rata".

Martić je naveo i da je hrvatska vojska napadala srpske teritorije pod zaštitom UN, počevši od ataka na Miljevački plato 1992, preko ofanzive na Medački džep godinu dana kasnije, do ofanziva Bljesak i Oluja 1995.
Tokom svih napada, rekao je, srpski civili su ubijani i proterivani, a njihova imovina je pljačkana, paljena i uništavana.

Navodeći da je hrvatski predsednik Tudjman posle ofanzive "Oluja" rekao da je "zauvek rešen najveći problem hrvatske države", Martić je zaključio da je to dokaz da je proterivanje Srba bio njegov cilj.

Sudjenje će biti nastavljeno 16. januara dokaznim postupkom tužbe, koja je predvidela izvodjenje 63 svedoka.
U sudskom veću su predsedavajući Bakone Moloto iz Južne Afrike i sudije Dženet Nosvorti sa Jamajke i Frank Hupfel iz Austrije.
Martića pred Haškim tribunalom zastupa beogradski advokat Predrag Milovančević.

(Beta)