Reč je, čini se, uglavnom o penzionerima koji su deo ili celi radni staž ostvarili u nekoj od republika bivše Jugoslavije, a kojima se tek sada - 30 godina od raspada bivše države i 20-ak godina od sklapanja ugovora kojim se reguliše međudržavno socijalno osiguranje na toj teritoriji - ažuriraju iznosi penzija, i to po pravilu rezultira bitno nižim iznosima.
Prema neslužbenim podacima, radi se o oko 2.000 ljudi, a glavni je razlog što se to čini tek sada, kažu u “Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje”, što su za pojedine penzionere iz BiH i Srbije obračune čekali i 15 godina.
”Stiglo mi je rešenje prema kojem mi je penzija od prošlog meseca niža za čak 1100 kuna (oko 150 evra ). Meni je to smanjenje veliki novac, a ne razumem koji je razlog tom smanjenju sada, toliko godina nakon što smo sve definisali” - ističe Antonija Z., 71-godišnja penzionerka iz Zagreba, koja je krajem prošle godine dobila novo rešenje o penziji.
Antonija je korisnica porodične penzije koju je nasledila od pokojnog supruga iza kojeg je bilo više od 37 godina radnog staža. Veći deo staža, 20 godina i mesec dana, njen suprug je ostvario na području Hrvatske, dok je devet godina i pet meseci radio u Srbiji, a sedam godina i 11 mjeseci u BiH.
Kada se sve sabere i oduzme, ona je za suprugovih 37 godina i pet meseci staža nasledila penziju od oko 3.750 kuna. Ali u skladu sa novim obračunom, koji se odnosi na penziju decembar za prošle godine, a koja joj je isplaćena početkom ove godine, Antonija, po novome, ostvaruje čak 1.100 kuna manju penziju.
I ne samo to: kako bi ostvarila pravo na deo penzije iz Bosne i Srbije, Antonija mora otvoriti i devizni račun jer je reč o uplatama iz inostranstva.
Njoj je obajšnjeno su da je to posledica primene međudržavnih sporazuma sa Srbijom i BiH. Ipak, žali se ona, niko joj nije rekao zašto joj je penzija umanjena za skoro 150 evra.
“Samo su mi rekli da su to trebali napraviti još 2011. godine” - napominje Antonija Z.
Prema neslužbenim informacijama, postoji još je oko 2000 hrvatskih penzionera čije penzije nisu usklađene s međudržavnim ugovorima, što znači da i oni mogu očekivati manja primanja.
Razlog je tome što im se, pojednostavljeno rečeno, penzija dosad isplaćivala kao da je u celosti zarađena u Hrvatskoj.
Sve je to posledica aktiviranja međudržavnih sporazuma o socijalnom osiguranju koje je Hrvatska sklopila s BiH i Srbijom.
Iako su ti ugovori sklopljeni još krajem 90-ih godina ili početkom dvehiljaditih, njihova je puna primena krenula znatno kasnije.
Na primer, ugovor o socijalnom osiguranju koji ima sa Srbijom, Hrvatska je sklopila još sa nekadašnjom Saveznom Republikom Jugoslavijom: iako ta država ne postoji još od 2003. godine, kada je preimenovana u Srbiju i Crnu Goru, nakon čega je i ona 2006. godine, odvajanjem Crne Gore, prestala postojati, ugovor je ostao na snazi i prenesen je na Srbiju. No, prava primena počela je tek desetak godina kasnije, a kako se čini, još se nije završila jer penzioni zavodi iz Srbije i BiH tek sada, u mnogim slučajevima i nakon 15 godina, šalju obračune za hrvatske državljane koji su staž ostvarili u tim zemljama.