Čuvena hrvatska novinarka i književnica Vedrana Rudan preminula je danas u 77. godini života nakon duge i teške borbe sa retkim oblikom karcinoma. Bila je poznata u čitavom regionu po svom direktnomi oštrom govoru, nije se plašila ničijeg stava i mišljenja što je pokazala mnogo puta u svojim blogovima.
Nedavno je u Srbiji obeležena 31. godišnjica operacije "Oluja", zločinačke akcije hrvatske policije i vojske 4. avgusta 1995. godine kako bi se zauzela Republika Srpska Krajina. Ubijeno je ili nestalo oko 2.000 Srba i proterano je više od 220.000 ljudi o čemu je Vedrana Rudan pisala poslednji put 4. avgusta 2020. godine u svom blogu sa naslovom "Zašto se Milošević Prvi izgubio u Oluji?"
U ovom tekstu Vedrana Rudan smatra da to nije nikakva pobeda Hrvatske koja se tradicionalno obeležava i velika svakog 4. avgusta, već da je reč o dogovorenom oružanom sukobu u "režiji" tadašnjeg predsednika Srbije Slobodana Miloševića i tadašnjeg predsednika Hrvatske Franje Tuđmana. Njen tekst prenosimo u celosti.
"Hajde da utvrdimo činjenice koje već znaju svi koji žele da ih znaju. Operacija 'Oluja' bila je operacija Hrvatske vojske koju su organizovali Amerikanci.
Milošević i Tuđman su se dogovorili o čišćenju 'Krajine' – ili Krajine – od Srba. Srbi su putem radija obavešteni tačno kada i kojim putem treba da krenu ka Srbiji.
Ne govorim napamet. Moja tašta je sedela pored radija, ali je ipak odlučila da ostane.
I moj tast je ostao. Dve-tri stotine hiljada Srba – možda više, možda manje – bilo je prinuđeno da napusti zemlju u kojoj su vekovima živeli i da se, protiv svoje volje, uputi 'tamo preko'.
Operacija 'Oluja' nije, niti će ikada biti, hrvatska 'pobeda nad pobedama', bez obzira na to koliko 'mi' mahali zastavama svake godine 5. avgusta. Bilo kako bilo.
'Krajinu' – ili Krajinu; da, to vredi ponavljati iznova i iznova, iako poruka nikada neće dopreti do gluvih ušiju zaslepljenih, besnih Srba i Hrvata – očistili su Tuđman i Milošević Prvi. Amerikanci su to organizovali.
A sada, dvadeset pet godina kasnije, ni 'naša' strana ni ona strana 'tamo preko' ne pominju šta su nam zapravo učinili Tuđman, Milošević Prvi i Amerikanci. Za 'nas' ovde, krivac je Milošević Prvi.
Za njih 'tamo preko', krivac je Tuđman. Zanimljivo je da niko ni za šta ne krivi Klintona – najvećeg ubicu u istoriji Balkana (setimo se osiromašenog uranijuma, koji je sigurno ubio – i nastavlja da ubija – više Srba i Hrvata nego hiljade 'Oluja').
Bedni mali miševi poštuju lava, čak i kada on zadavi i njihovog oca i njihovu majku. I postoji još jedna surova činjenica.
Tokom operacije 'Oluja' i nakon nje, pojedini 'hrvatski heroji' ubili su – ko zna koliko – bespomoćnih staraca koji ili nisu imali snage da pobegnu, ili nisu imali traktor, ili su – poput mog tasta i tašte – pukom slučajnošću uspeli da spasu živote. Spalili su porodičnu kuću mog svekra, ali to je bila sitnica.
Neki su stradali od metka u glavu ili leđa, dok su drugi bačeni u bunare. Preživeli iz Benkovca i okoline odvedeni su u sabirni centar u Zadru, gde je mojoj svekrvi, kao gest dobre volje, uručen paket higijenskih uložaka. Moja draga Seka tada je imala šezdeset godina", započela je Vedrana.
"Gledala sam Hrvate kako voze traktore ka Zadru, Splitu, pa čak i Rijeci, odvozeći plen koji su opljačkali iz srpskih kuća"
"Otišla sam u Benkovac dva dana nakon operacije 'Oluja'. Gledala sam Hrvate kako voze traktore ka Zadru, Splitu, pa čak i Rijeci, odvozeći plen koji su opljačkali iz srpskih kuća.
To je ogoljena istina. Sve ostalo je samo lažno, prljavo i podlo tumačenje.
To slušamo već dvadeset četiri godine. A onda se, sasvim nedavno, na hrvatskom političkom horizontu pojavio 'Milošević Drug'”.
Zove se Boris. Kao potpredsednik vlade, taj čovek treba da ode u Knin.
Kao što se i moglo očekivati, svaki zadojeni mali nacista – bilo Hrvat ili Srbin – psovao mu je majku, nazivajući ga čas 'četnikom', čas 'ustašom'. U ovoj priči, 'Milošević Drugi' je zaista heroj, ali se ta priča ne može posmatrati van konteksta.
Hrvatskom duvaju novi politički vetrovi. Vlada koju predvodi Plenković i predsednik Milanović odlučili su da udruže snage i naprave prvi korak ka iskorenjivanju mržnje koja decenijama ubija narode bivše Jugoslavije mnogo svirepije od koronavirusa.
Pratim srpske medije. Žao mi je što ne odustaju, ali razumem zašto to ne mogu.
Bezbroj mojih prijatelja živi 'tamo'. Voleo bih kada bi nekako mogli da shvate da će put 'Miloševića Drugog' biti mali korak za njega lično, ali ogroman korak za sve nas koji verujemo da mržnja nikada nijednu naciju nije odvela u svetlu budućnost.
I vama 'tamo' i nama ovde – siguran sam u to – dosta je politike koja se hrani našom nesrećom. Dolazi nova generacija mladih ljudi. Mi stariji moraćemo da se pogledamo u oči, oprostimo sebi sve zločine i shvatimo: naše vreme je prošlo", zaključila je Vedrana Rudan.
Ko je "Milošević Drugi" o kom je pisala Vedrana Rudan?
"Milošević Drugi" je Boris Milošević, nekadašnji potpredsednik Vlade Hrvatske koji je na 25. godišnjicu "Oluje" 2020. godine otišao kao zvanični predstavnik Srba na državnu ceremoniju proslave "Oluje" u Kninu. Rudan je u drugom delu ovog teksta htela da ukaže kako je čin Borisa Miloševića, prema njenom mišljenju, dobar čin koji bi mogao da odvede ka pomirenju umesto ka daljem raspirivanju mržnje između Srbije i Hrvatske.
BONUS VIDEO: