U Srbiji, iako ne izlazi na more, sve je veći broj mladih koji za životni poziv biraju posao moreplovca.

Plata daleko iznad proseka za ovdašnje prilike i šansa da se obiđu turistički najprivlačnija svetska odredišta glavni su razlozi zbog kojih u poslednje vreme telefoni agencija koje nude poslove na brodu, ne prestaju da zvone.

Krstarenja Mediteranom i drugim svetskim vodama, sunčanje na Madagaskaru ili Karibima, obilazak glečera na Aljasci i niz drugih avantura za građane ovog dela sveta baš i nisu stavke na listi "10 načina kako provesti godišnji odmor".

Zato, pustolovi željni putovanja, novog i drugačijeg, a koji mogu da izdrže po deset sati napornog rada dnevno, i to sedam dana u nedelji, biraju da nedostižne destinacije osvoje radeći na prekookeanskim brodovima i da pri tom spoje lepo i korisno, jer dobar deo zarađenog novca donose nazad kućama, pišu "Novosti".

Konkursi za poslove konobara, recepcionera, animatora, vaspitača, krojača, čistača, sobara, fotografa, muzičara, kazino dilera, fitnes instruktora, medicinskog osoblja... stalno su otvoreni, jer brodovi ne miruju u lukama.

Tako i agencije koje posreduju između velikih svetskih "kruzing" kompanija i kandidata koji se prijavljuju na konkurse, imaju pune ruke posla. U prestonici postoji nekoliko takvih agencija posrednika.

"I po dvadesetak ljudi dnevno dolazi da se raspita za poslove na brodu", kaže Dejan Veljković, vlasnik agencije "Si“, koja osmu godinu posluje u Beogradu.

Odlaze samo najuporniji, mada je i takvih mnogo, jer mladi ljudi traže izlazak iz krize. Mogućnost zapošljavanja u zemlji je mala. Osim toga, mladima je potrebno da putuju i da vide svet.

Da bi došli do palube, kako objašnjava Veljković, kandidati prvo moraju da prođu preselekciju. Oni koji najveštije barataju engleskim jezikom, imaju deblju radnu biografiju i ostavljaju utisak da su vredni i istrajni, imaju najmanje razloga da brinu da li će proći.

Takve, najuspešnije kandidate agencija preporučuje kompaniji. Ali, tek posle razgovora sa predstavnicima kompanije, može se razmišljati o potpisivanju ugovora, koji, po pravilu, obavezuje na šest meseci. Mada, zavisno od kompanije i vrste posla, taj rok može biti i kraći ili duži.

Bojan Gravonja i posle pet godina od završetka studija na Višoj turističkoj školi u Beogradu ne radi u struci.

"Odlazak na brod vidim, pre svega, kao mogućnost da zaradim novac radeći svoj posao, ali i kao izazov. Nije mi problem da radim naporno, jer znam za šta radim", kaže Bojan.

Hrana i smeštaj su obezbeđeni. Plaća se samo pranje veša. Preporuka dugogodišnjih moreplovaca je da se ponese što manje garderobe, jer su popusti često neodoljivi. Na brodu se prepliće mnogo nacija, ali vlada neprikosnovena tolerantnost.

Iako zvuči krajnje primamljivo, posao moreplovca nije baš naivan. Pravila na brodu su stroga a zabušavanje i nerad se ne tolerišu.

Zaposlenima, tj. posadi, nije dozvoljeno mešanje sa putnicima, tako da svoje slobodno vreme ne mogu provoditi zabavljajući se na istim mestima. Iako se mnogo časova provodi radno, uvek ima vremena za izlazak u luku, kupanje, razgledanje, šoping.

Na brodu se organizuju i posebne zabave za zaposlene.

"Moj život je savršen" kaže Siniša Vranić, koji već četiri godine plovi. "Ja sam se navikao na takav tempo i kopno mi više ne prija".

Plate na brodu se kreću između 500 i 3.200 evra. Troškove puta ne snosi uvek kompanija, pa je ponekad potrebno uložiti i po 1.000 evra, zavisno od destinacije ukrcaja. Međutim, svaka kompanija zaposlenima obezbeđuje zdravstveno i životno osiguranje. Moreplovac mora imati besprekoran zdravstveni karton, jer se ništa, osim prehlade, ne prašta.

(MONDO)