Pravnicima i advokatima će valjda biti jasno, pošto laici mogu da ovo rešenje suda tumače na različite načine.

Prema rešenju Vrhovnog suda, banka ima pravo na naplatu troškova i naknada bankarskih usluga, pod uslovom da precizira koje tačno troškove ima prilikom odobravanja i realizacije kredita.

"Odredba ugovora o kreditu kojom se korisnik kredita obavezuje da banci plati troškove kredita nije ništava pod uslovom da je ponuda banke sadržala jasne i nedvosmislene podatke o troškovima kredita", navodi se u pravnom stavu najvišeg suda koji je usvojen na sednici Građanskog odeljenja VKS 22. maja.

Sude kako hoće: Sad banka dobila spor za naknadu

E sad, pošto u svakom ugovoru, ili ugovaranju, nedvosmisleno stoji dosad sporna stavka "trošak obrade kredita" ovo znači da banke imaju pravo na ovaj čudan trošak koji bi mogao da naplaćuje i svaki trgovac ("trošak izdavanja garancije na robu", recimo).

Ali u rešenju suda dalje se navodi da troškovi obrade kredita i puštanja kredita u tečaj, kao i drugi troškovi koje banka obračunava korisniku prilikom odobravanja kredita ili koji su poznati na dan obračuna i koje banka obračunava korisniku u toku realizacije ugovora o kreditu, mogu biti iskazani u procentualnom iznosu i NAPLAĆUJU SE SAMO KROZ OBRAČUN EFEKTIVNE KAMATNE STOPE.

Presuda protiv banke: NE MOŽE PROVIZIJA

Ovo bi, pak, moglo da se tumači kako traži/zagovara većina pravnika i advokata - da bankarski kredit može, kao i svaka roba, da ima samo jednu jedinstvenu cenu (a ne cen kredita, pa još obrada, pa još puštanje, pa još...) koja je u ovom slučaju iskazana kao "efektivna kamatna stopa".

Ovaj stav VKS "praktično daje uputstvo sudovima kako da postupaju u konkretnim slučajevima" povodom tužbi kojima se osporava naplata posebne naknade za obradu kredita.

Sudovi su u sličnim situacijama donosili odluke kojima su različito presuđivali bilo u korist klijenta ili u korist banke. Možda će sada praksa biti drugačija.