Projekat proizvodnje elektro automobila nudi mogućnost zapošljavanja za tri hiljade ljudi.

Stanko Kovačević, nekadašnji naftaš, inženjer oblasti eksploatacije nafte i gasa, ne smiruje se i pored penzije. U eri globalne finansijske krize uz najavljena otpuštanja radnika, Stanko Kovačević ima projekat na kojem bi mogao da zaposli od tri do pet hiljada radnika, piše “Politika.“

Nadomak Beograda u Debeljači, Stanko je oformio radionicu sa 20 zaposlenih uz pomoć pokrajinskih fondova za ekologiju i lokalne samouprave, potpuno izveo projekat iz eksperimentalne u eksploatacionu fazu.

Naime, finiširao je koncept električnog automobila čija upotreba košta samo evro na sto kilometara pređenog puta. Toliko zapravo, košta struja kojom se u toku noći (šest do osam časova) nanovo napune ispražnjeni akumulatori.

Iz eksperimenata u radionici u ovom malom banatskom selu izašao je prvo restilizovani jugo koji neće ući u redovnu proizvodnju jer bi teško dolazili do svih potrebnih delova.

Potpuno novo vozilo izaći će iz pogona, ako sve bude po planu krajem maja ili početkom juna 2009. godine i služiće kao prvi, jedinstveni ekološki taksi u Srbiji za prevoz ljudi u širem gradskom jezgru Pančeva.

Prva količina od 30 vozila čiju izgradnju će pomoći opština Pančevo i pokrajinski fondovi za ekologiju proizvodiće se u jednom od praznih pogona staklare Pančevo. Ovaj pilot plan dobio je zeleno svetlo i već je praktično pred realizacijom jer će zahtevati i zapošljavanje četrdeset ljudi – vozača i biti probni period za eventualni ulazak države u proizvodnju električnih automobila. Da nije utopista ovaj agilni čovek dokazuje i projektom koji je već takođe u komercijalnoj eksploataciji a to je proizvodnja vetrosolarnog generatora koji za sada služi samo za osvetljenje radionice i kruga a plan je da se koristi za punjenje elektro automobila tako da ne troši ni jedan kilovat iz naponske mreže elektrodistribucije.

Sve proizvedene projekte Stanko Kovačević potkrepljuje i egzaktnim ciframa. Akumulator na ovakvom elektro automobilu ima vek punjenja od 500 do 700 puta, sam automobil košta u proizvodnji oko 12 hiljada evra ali ukoliko se postave litijum jonske baterije tad bi koštao oko 15 hiljada evra ali bi vek trajanja baterija bio oko sedam godina. Tada bi radijus kretanja sa sadašnjih 110 km i maksimalnom brzinom od 45 kilometara na čas povećao na 400 kilometara a maksimalna brzina na 70 na čas.

U gradskim uslovima vožnje to je sasvim dovoljna brzina i radijus kretanja za prosečnu upotrebu. Kako je za pogon i proizvodnju 20 hiljada elektro automobila godišnje potrebno kako tvrdi Kovačević oko 1500 radnika a za servisnu i prodajnu mrežu još oko 500 ljudi.

Ako bi se ušlo u proizvodnju lakih gradskih dostavnih vozila, čiji projekat već postoji, to bi zahtevalo još između 500 i hiljadu ljudi. Već postoje zainteresovani ljudi iz Austrije i Engleske koji su ponudili zastupništvo Stanku Kovačeviću a izvoz bi zahtevao zapošljavanje još radnika.

Na pragu ere nestajanja fosilnih goriva, najavljena je obaveza globalnog smanjenja izduvnih gasova za 18 posto u roku od šest godina. Srbija bi imala jednu naprednu i za dugi niz godina izvesnu proizvodnju a siguran je i plasman na mnoga tržišta jer se najveće svetske kompanije bave razvojem vozila na alternativne i obnovljive vrste energije. Stankova poslovna računica proizilazi iz ozbiljnog i dugogodišnjeg razvoja projekta elektro automobila.

Država je u posao sa “Fiatom” uložila 300 miliona evra i investicije u infrastrukturu a pri tom zaposliće 4600 radnika. Čitav Kovačevićev projekat proizvodnje elektro automobila koštao bi od 12 do 20 miliona evra za početno 3000 zaposlenih ali bi uložena sredstva bila vraćena za par godina i usvojena jedna od važnih proizvodnji budućnosti. Sve izgleda izvodljivo ali ćemo se u to i uveriti kada se na proleće provozamo Pančevom prvom ekološkom taksi službom u nas.

(MONDO)