Kašnjenje na posao, nelojalnost, tužakanje, laž, lenjost, nedostatak inicijative, ignorisanje pretpostavljenog, tračarenje, rivalstvo, "preskakanje”... "sitnice” su koje mogu da vam se obiju o glavu

I ako niste Englezi, pamet u glavu.

I šef je, ipak, samo čovek. Sa svim vrlinama i manama, sa emocijama – ili bez njih. Šefovska funkcija samim postojanjem uveliko odredjuje i karakter i ponašanje onoga ko je u toj ulozi. Ovakvo ili onakvo ponašanje, ipak, postoji nešto što se zove "šefovska psihologija” koja ima svoju strukturu i "način razmišljanja”.

Pedantni Englezi su nedavno velikom anketom medju šefovima u mnogim firmama (raznih nivoa i krugova delovanja) utvrdili odredjene tipove ponašanja saradnika koje ove prve dovodi "do ludila”. U skali ponašanja, koju prenosi „Politika“, medju najčešćim primedbama su bile – kašnjenje na posao, nelojalnost, tužakanje, laž, lenjost, nedostatak inicijative, ignorisanje šefa, tračarenje, rivalstvo, "preskakanje”...

Zakasniti na posao – može svakome da se desi. Nije sat zvonio, saobraćajna gužva, maler u putu... Uz izvinjenje i kratko efektno objašnjenje, stvar se izgladi. Ali, ako se to dešava redovno, čak postane model ponašanja, onda to veoma govori i o saradniku i o njegovom poimanju posla koji obavlja. Neodgovornost, aljkavost i ostale negativne osobine idu uz to.

Nelojalnost – sociolozi i psiholozi rada već su utvrdili da je nelojalnost firmi jedna od najčešćih stavki zbog kojih saradnici mogu da se nadju "na ulici”. Zato, nepoštovanje ugleda firme, iznošenje njenih loših rezultata ili poteza može da ražesti šefove. Priče i diskusije o šefu u negativnoj formi često su jezičak na vagi vašeg statusa. Na stranu to što onaj čest način razmišljanja "firma – to sam ja” može dodatno da razljuti šefa. I da ga motiviše da odstrani saradnika po svaku cenu.

Tužakanje, ako postane pravilo i predje u naviku, nervira svakoga pa i šefa. Nećete, da se razumemo, kritikom i svaljivanjem propusta na druge, ukazivanjem na nečiji loš rad – steći pozitivne poene kod šefa. On to voli sam da proceni, a vaše ukazivanje ga odbija od vas.

Laž je otkad je i sveta. Ali, da niste čuli da vas je šef tražio, da vam nije dao dokument koji jeste kod vas, da vam nije zvonio telefon, a jeste, samo doprinosi da šef stvori negativnu sliku o vama. I istina koja je neutemeljena na prvi pogled, ili nije dovoljno uverljivo izneta, može da bude kontraproduktivna i protumačena kao laž sa vaše strane. Zato vodite računa da je laž „kratkih nogu” i da postoji opasnost da kad-tad budete otkriveni. Zato izbegavanje kazni ili kritike pomoću laži nije uputno. Istina, ma kakva bila, barem čuva integritet vaše ličnosti.

Lenjost je osobina koja ne nervira samo šefove. Proces rada trpi zbog toga. U svakodnevnoj komunikaciji lenjost, jednostavno, nema odbranu. Njome iritirate i okolinu, ostale saradnike, a šef ima nesporan alibi da vam pokaže put do vrata.

Nedostatak inicijative je samo ublažena definicija lenjosti. Preuzmite odgovornost za posao ili deo posla koji obavljate. Ponudite ideje ili puteve kako da se zadati zadatak što brže i kvalitetnije uradi. Ako podjete logikom „nije moje da razmišljam”, nećete daleko dogurati.

Ignorisanje šefa često je posledica ranijih sukoba ili vid pokazivanja nezadovoljstva na poslu. I ta logika je osudjena na kaznu, pre ili kasnije. Bolje je otvorenim učtivim razgovorom raspraviti sve probleme i pitanja nego se povući u sebe, ignorisati i čekati da vas on zamoli da ga uvažavate i konsultujete. To nećete dočekati.

Tračarenje neumitno vodi do toga da se nadjete u nebranom groždju. Neproverene priče vuku „repove” i samo izazivaju negativnu reakciju šefa, naravno, kad sazna za to. A saznaće!

Rivalstvo se često ogleda u tome što poverujete da bolje znate posao od svog šefa. Klonite se toga ako ne želite direktan dvoboj.

Ako šefovi nešto ne podnose, to je da problem na poslu umesto njemu iznesete njegovom pretpostavljenom. To "preskakanje” vam neće oprostiti. Jer, hijerarhija zato i postoji.

Stoga, ako i niste Englez, ali vam je stalo do posla – pamet u glavu!

(MONDO)