Broj radnika "na crno" u Srbiji smanjio se za 20 odsto, ali su se poslodavci dosetili novih vidova eksploatacije - u nekim kompanijama radi se 50 ili 60 sati nedeljno, umesto 40, kao što je propisano zakonom, piše "Politika".

"Vlasnik firme državi plaća dažbine za 40 sati, iako šivačica, recimo radi 20 sati više, baš kao i trgovci koji su na radnim mestima i vikendom i praznicima, a za to nisu plaćeni. Budući da takva odluka ne postoji u papirima firme, vlasnici se najčešće lako obračunaju sa inspektorima", kaže načelnica inspekcije rada Svetlana Šukić.

"Mnogo je eksploatacije i u radionicama otvorenim na crno koje se nalaze u nečijem privatnom posedu, a gde inspektori ne mogu da udju bez naloga tužioca", navodi Šukićeva.

Kada radnici dobiju otkaz ili im "pukne film" i napuste firmu, pa dodju da prijave svog dojučerašnjeg gazdu, onda je već kasno za pokretanje prekršajnog postupka.

Načelnica inspekcije rada Ljiljana Stojšić ističe da je još jedan vid eksploatacije uzeo maha - radnici bez adekvatnih papira ili potpuno neprijavljeni rade na više radnih mesta. Pre podne u jednoj, popodne u drugoj firmi.

"Pojedinac je pola dana šanker, dok se u drugoj polovini bavi trgovinom. Gazde ne možemo da nateramo da ih prijave, jer navodno ni sami radnici nisu sigurni koliko će ostati u njegovoj firmi, a i to je stvar njegovog ličnog izbora", kaže Stojšićeva.

U velikim i ozbiljnim firmama ima neadekvatnih ugovora, kao bajagi volontiranja i slično. To su inspektori otkrili i u nekim bankama, gde ovaj vid angažovanja radnika može biti posebno rizičan", navodi ona.

(MONDO)