
Podizanje cena je iz ugla EPS-a svakako poželjno, ali ni to nije rešenje koje bi odmah oporavilo kompaniju koja je kičma elektroenergetskog sistema Srbije, istakao je Obradović na okruglom stolu "Kako su poplave uticale na elektroenergetsku bezbednost Srbije" (u organizaciji Balkanmagazina.rs).
"Čak i agresivno povećanje cena ne bi dalo efekta za finansije firme u ovoj godini, jer to je nešto za šta treba vremena da se 'oseti' u bilansima i rešilo bi tek trećinu ili polovinu problema. Doduše, bio bi to dobar signal građanima i privredi, kojima smo u poslednjih osam godina kroz prejeftinu struju poklonili šest milijardi evra, da posle poplava više nema 'hleba za bacanje", rekao je Obradović.
Zašto hleba? Čelnik Elektroprivrede to ilustruje ovako - zato što EPS zimi postaje najveća toplana u Srbiji, jer je grejanje na gas, drva ili ugalj skupo. Ali, grejanje građana i firmi na jeftinu struju dobijenu iz rezervi uglja je, iz ugla državnih resursa, racionalno kao kada bi porodica od celog hleba jela samo trideset odsto (koliko se energije na kraju potroši iz uglja), a sedamdeset odsto bacila u kantu.
Zbog manje proizvodnje uglja, EPS je primoran da uvozi struju sada kada je jeftinija, da bi se popunile rezerve uglja za zimu, kada je uvozna cena paprena. Za to je odvojeno 20 miliona evra.
DIVLJI ZAPAD IZ UGLA EPSA
Dobio veću cenu ili ne, tj. poskupeo struju sada ili kasnije, EPS je svestan toga da mora da ima i paralelno rešenje problema. Obradović finansijske "rezerve" vidi u smanjenju gubitaka na mreži, ali i boljoj naplati isporučene struje od građana i privrede. Prema proceni EPS-a povećanje cene i povećanje naplate imaju gotovi isti finansijski efekat.
I tu dolazi do još jednog paradoska tako specifičnog za Srbiju. Naizgled lako rešiv problem naplate (struja se 'iseče' a dužnik pošalje na sud) već unutar samog EPS-a postaje nemoguća misija. Naime, EPS nije ustrojen kao neka "normalna" kompanija, to jest on nema piramidalnu strukturu odgovornosti.
Tako generalni direketor EPS zapravo nije i pravi šef direktorima distribucija, a oni pak nisu pravi šefovi direktorima ogranaka. Pa kad imate sistem sa stotinama direktora, sami prosudite kakav je to "Divlji Zapad" - opisuje stanje sam Obradović.
"Imam pravi rat sa distribucijama. Kada tražim veće angažovanje oko naplate, iz pojedinih mi kažu da jednostavno direktori ogranka neće da seku struju u lokalu. A ja ne mogu da smenim direktora distribucije, niti on može da smeni direktora ogranka. Tu su razni nadzorni odbori, a onda na lokalne šerife i kauboje imate i upliv politike. Tražimo da EPS bude ustrojen kao vojska, da postoji direktna subordinacija", kaže Obradović.
Zbog toga su u EPS-u i tražili korporativizaciju, da se ustroji kao privatna kompanija sa državnim vlasništvom. Vlada je to usvojila još 16. novembra 2010. godine ali se još nije stiglo nigde. Doduše, kaže Obradović, aktuelni ministar energetike Aleksandar Antić je prepoznao problem, proces podržavaju i ministri privrede i državne uprave, Dušan Vujović i Kori Udovički, ali su "dokumenta negde zapela u intergalaktičkom prostoru između ministarstava".
(G.M.Š.)