Države Zapadnog Balkana koje se nadaju skorijem prijemu u Evropsku uniju kao i one koje su u postupsku zaključenja Sporazuma o pridruživanju i asocijaciji, poput Srbije, ne gledaju sa odobravanjem na to da bi Island mogao da ih pretekne i pre svih postane članica EU.

U objavljenom izveštaju Stratfora o mogućem skorom ulasku Islanda u EU, navodi se da bi odluka evropskih zvaničnika da po ubrzanoj proceduru primi tu razvijenu ostrvsku zemlju sa malim brojem stanovnika u članstvo mogla da izazove tenzije među zapadnobalkanskim zemljama koje se "već dugo bore za ulazak u EU".

Startfor ocenjuje da bi ubrzana procedura za Island mogla da obeshrabrujuće utiče na neke države Zapadnog Balkana, poput Hrvatske, Makedonije i Albanije, koje već godinama čekaju da okončaju, ili u nekim slučajevima započnu, pristupni proces.

Toga su svesne i države članice EU, a dokle se u tome otišlo najbolje pokazuje primer austrijskog ministra spoljnih poslova Mihaela Špindelegera koji je na poslednjem sastanku šefova diplomatija EU 27. jula zapretio da će njegova zemlja uložiti veto na prijem Islanda u Uniju.

Austrija, kao i Italija, glavne su zagovornice, među zemljama EU, bržeg članstva regiona Zapadnog Balkana u evropsku porodicu naroda.

"Za Beč i Rim prijem Blakana je način da se obezbede njihove granice od mogućih bezbednosnih problema", navodi se u analizi Stratfora, agencije koja se bavi analizom političkih, ekonomskih i vojnih pitanja.

Prednost Islanda leži u činjenici da se radi o maloj zemlji sa oko 300.000 stanovnika, a u Briselu su uvereni da posle prijema ne postoji mogućnost velikih migracija Islanđana u neke od zemalja EU, kao što bi verovatno bio slučaj kod nekih zapadnobalkanskih zemalja.

Island takođe, zbog malog broja stanovnika, ne bi bitno promenio strukturu Evropskog parlamenta, kao ni Saveta EU, gde se glasa po većinskom principu. To znači da ne bi došlo do remećenja političkog balansa u EU, ocenjuje Stratfor.

Dodaje se da je Island već deo evropskog jedinstvenog tržišta, kao i Šengenske zone. Jedino veće sporno pitanje, koje bi u direktnom dijalogu morali da reše Brisel i Rejkjavik, tiče se prava na ribolov.

(Beta)