Nedićevi potomci zatražili su od suda da ga rehabilituje odnosno da poništi Uredbu Vlade FNRJ kojom je proglašen za narodnog neprijatelja i na osnovu koje su mu oduzeta građanska i imovinska prava.

Zahtev za rehabilitaciju je ranije odbacivan kao nepotpun, a sada je sud odlučio da krene sa postupkom.

Milan Nedić nikada nije bio osuđen, niti je protiv njega podignuta optužnica.

Milan Nedić bio je načelnik Generalštaba Vojske Kraljevine Jugoslavije, a od 1939. i ministar vojske i mornarice.

 Zbog zalaganja za svrstavanje uz Hitlera, usled nespremnosti Jugoslavije za rat, smenjen je 1940. a reaktiviran godinu dana kasnije.

Prihvatio je mesto predsednika kvislinške vlade, a u oktobru 1944. beži u Austriju, da bi ga britanske snage isporučile Beogradu 1946. godine.

Beogradske novine 5. februara 1946. objavile su da je Nedić izvršio samoubistvo u zatvoru, skočivši kroz prozor.

Njegovi potomci sada traže da se poništi uredba Vlade FNRJ iz 1949. godine, kojom se narodnim neprijateljima oduzimaju imovina i građanska prava.

Ako rehabilitacija uspe može se pristupiti restituciji Nedićeve imovine.

 Nedićev testament sačinjen je 4. aprila 1941. godine, pre napada Nemačke na Jugoslaviju.

Nedić i dvojica njegove braće, Boško i Milutin, posedovali su 37 ari Zemunskog parka, deo zgrade u Nemanjinoj 35, gde se danas nalazi Narodna banka Srbije, nekoliko placeva u Vrtlarskoj ulici u Zemunu i placeve u Grockoj.