• Izdanje: Potvrdi
IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne sme biti više od 25 MB.

Poruka uspešno poslata

Hvala što ste poslali vest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

MASAKR: Najmanje 134 mrtvih, ubijena i deca

Izvor mondo.rs Izvor Tanjug Izvor SRNA

Najmanje 134 osobe, uglavnom pripadnika plemena Fulani, ubijeno je u oružanom napadu na Maliju, u jednom od najsmrtonosnijih napada te vrste u regionu u kojem se etničko i džihadističko nasilje povećava.

Nepoznati napadači ubili su najmanje 134 osobe u dva sela u centralnom delu Malija, izjavio je danas lokalni zvaničnik Mulaje Gvindo.

Napadnuta su sela Ogosagu i Velingara, a najveći broj stradalih su članovi plemena Fulani.

Napad na selo Ogosagu desio se nakon što je Misija Saveta bezbednosti UN posetila Mali u pokušaju da pronađe rešenje za nasilje u kojem je život izgubilo na stotine civila prošle godine i koje se širi preko zapadnoafričke regije Sahel, prenosi Rojters.

Molaje Gvindo, lokalni gradonačelnik, izjavio da je reč o očiglednom etnički motivisanom napadu.

FULANI I DOGONI

Fulani su tradicionalno nomadi koji se bave stočarstvom i trgovinom. Dogoni su poznati kao lovci, a u svetu po verskim ritualima i plesu pod maskama. U Maliju se inače od 2013. godine nalazi mirovna misija UN u kojoj ima 12.500 vojnika i policajaca. Istovremeno s tom misijom, Francuska od 2013. predvodi vojnu akciju uz pomoć oružanih snaga Malija protiv borbenih grupa ekstremističkih organizacija koje su zavladale područjima na severu te zemlje.

Muškarci obučeni kao lovci Dogoni okružili su i napali selo Ogosagu u 4 sata po lokalnom vremenu.

"To je veoma veliki broj mrtvih", rekao je Gvindo za Rojters. "Selo Ogosagu je potpuno devastirano", dodao je on.

Žandarmi su pronašli 134 tela, ali na osnovu njihovih izjava broj žrtava nije konačan.

On je istakao da napadnuto i selo Velingara, gde, takođe, žive Fulani i da ima žrtava, ali da ne zna tačan broj.

Bezbednosni izvori navode da među ubijenima ima žene, dece i starijih ljudi.


Poglavar sela Ogosagua takođe ubijen zajedno sa nekim njegovim unucima, prenosi AP.

Džihadisti u Maliju ubili 27 ljudi

Džihadističke grupe povezane sa Al-Kaidom i Islamskom državom koriste etničke sukobe u Maliju i susednim državama Burkini Faso i Nigeru da bi povećali regrutovanje i zauzeli ogromne površine teritorija kojima se praktično ne može upravljati.

U verskim sukobima 500 mrtvih

Komentari 23

Komentar je uspešno poslat.

Vaš komentar je prosleđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

Diplom

Mali je bogat zlatom. To je razlog zašto se ovakvi masakri dopuštaju.

Omer Ibn Hatab

Za Drinu-da odg i otklonim neke sumnje i nedoumice. Drina, jesi li citao bracni status Muhameda mir na njega? Znas li da je bio ozenjen zenom koja je imala 50god a on 25 i da je vecinu zivota proveo sa njom. Neprijatelji islama su činjenicu da je Poslanik, mir na njega imao više žena tokom povijesti često koristili da bi napadali na njegovu ličnost i na taj način devalvirali njegovu misiju i djelo. Takvi napadi su dobili na intenzitetu u posljednjih nekoliko godina. Potrebno je istaći da onaj ko ozbiljno proučava životni put Muhammeda, mir na njega, s lahkoćom dolazi do saznanja da se on nije opredjeljivao za višeženstvo radi zadovoljenja strasti. To je više nego očito. One, pak, koji prigovaraju da je to učinio zbog zadovoljenja tjelesnih potreba uputno je podsjetiti na nekoliko historijski neospornih činjenica: Prvo: Poslanik Muhamed je mogao sebi za supruge birati najljepše mlade djevojke i na taj način postići veliki tjelesni užitak. Međutim, on nije tako postupao: jedina djevica koju je oženio bila je Aiša, sve ostale bile su žene koje su ranije bile udavane i većina ih je bila u srednjoj životnoj dobi. To, bez sumnje, ukazuje da je zadovoljenje tjelesnih potreba u Poslanikovom životu bilo sporedno, dok je ispunjenje visokih moralnih zahtjeva bilo primarno. Na taj način Poslanik, je potvrdio najviše ljudske vrijednosti. U to se možemo uvjeriti uvidom u posebne razloge u vezi sa svakom suprugom i onim što ga je opredjeljivalo za brak s njom. Očito je da nikad nije bilo presudno postizanje tjelesnog užitka. Drugo: Poznato je da je Muhammed proveo djetinjstvo i mladalačko doba u Mekki, živeći časnim i neporočnim životom. U tome su saglasni i muslimanski i nemuslimanski znanstveni krugovi. Još tada su ga krasile visokomoralne osobine i bio je poznat po nadimcima Es-Sadik (Onaj koji uvijek istinu govori) i El-Emin (Povjerljivi). Poslanikovi biografi zabilježili su da je on, u vremenu kada se mekanska omladina odavala vinu, kocki i ženama, bio daleko od tih poroka. Treće: Poslanik, u braku s jednom ženom proveo je veći dio svoga života, od dvadeset pete do pedesete godine. Dvadeset i pet godina je proveo u braku sa hazreti Hatidžom, koja je još od njega bila starija petnaest godina. Tek nakon njene smrti, kada je zagazio u šestu deceniju života on se opredijelio da ima više žena. Navedene činjenice, koje su zabilježene u relevantnoj historijskoj literaturi, nedvojbeno ukazuju da je Poslanikovo višeženstvo imalo mnogo dublji smisao od pukog fizičkog zadovoljenja. Postoji više razloga zbog kojih se Poslanik opredjeljivao da ima veći broj supruga. Učenjaci navode četiri važna znamenja u Poslanikovim brakovima: podučavanje islamu, ustanovljenje određenih šerijatskih propisa, društveni razlozi i politički motivi. O tome se opširno govori u brojnim izvorima. Brak sa hazreti Aišom. Aiša, je hazreti Ebu Bekrova kćerka. Ona je bila jedina supruga koju je Poslanik oženio kao djevicu. Sve ostale su ranije bile u braku pa su im muževi umrli ili poginuli. Brak s Aišom Poslaniku nije bio u pomisli jer je ona bila veoma mlada. Međutim, jednom prilikom, nakon Hatidžine smrti, došla je Havla bint Hakim, supruga Osmana ibn Maz'una, i upitala: "Allahov Poslaniče, da li bi se ti oženio?" Poslanik je upitao: "S kojom?" Ona mu je odgovorila: "Želiš li djevojku koja nije bila udavana (bikr), ili želiš ženu koja je ranije bila u braku (sejjib)?" On je pitao: "Ko je djevojka?" Odgovorila je: "Aiša - kćerka tebi najdražeg Allahovog stvorenja (misli na Ebu Bekra)." Nakon toga, pitao je: "A ko je žena koja je bila u braku?" "Sevda bint Zem'a", odgovorila je. Poslanik joj je tada rekao da ide i zaprosi ih za njega. (Prenosi Ahmed u Musnedu) Nakon toga, Poslanik, je počeo Aišu sanjati. Aiša u vezi s tim kazuje da je Poslanik, rekao: "Tri puta si mi se u snu pojavljivala. Nakon toga, melek /andjeo mi te je kradom doveo u odjeći od svile i rekao mi: 'Ovo ti je supruga.' Kad sam ti otkrio lice i vidio da si to ti, rekao sam: 'Kad je od Allaha, nek' bude tako.'" (Prenose Buharija i Muslim) Navedena predaja jasno govori da je Poslanik Aišu oženio po Objavi, tj. to mu je bilo naređeno. Zbog toga je njena udaja specifična: Poslanik ju je oženio kao djevojčicu, uz pristanak njenog oca Ebu Bekra. Koji ce roditelji pustiti cerku da se uda za sterijeg covjeka ako uvide da tu nesto nije u redu?! To se desilo u ševvalu, jedanaeste godine po Poslanstvu, ili godinu dana nakon ženidbe Sevdom, dakle, dvije godine i pet mjeseci prije Hidžre. S ozirom da Aiša tada nije bila šerijatski punoljetna, ona je ostala u kući svoga oca. Nakon što je postala punoljetna (baliga), došla je u Poslanikovu kuću. To se desilo u ševvalu, sedam mjeseci nakon Hidžre, u Medini, kada je izgrađena Poslanikova džamija. U vezi s Poslanikovom ženidbom hazreti Aišom, koja je u vrijeme udaje bila veoma mlada, neprijatelji islama su tokom povijesti iznosili brojne primjedbe i napade na islam i Poslanika. Ti napadi traju sve do današnjih dana, kada smo i mi svjedoci objavljivanja blasfemičnih knjiga i tekstova. U vezi s tim, smatramo bitnim ukazati na sljedeće činjenice: Poslanik je u braku s jednom ženom proveo je veći dio svoga života, od dvadeset pete do pedesete godine. Dvadeset i pet godina je proveo u braku sa hazreti Hatidžom, koja je još od njega bila starija petnanest godina. Tek nakon njene smrti, kada je zagazio u šestu deceniju života on se opredijelio da ima više žena. Navedene činjenice, koje su zabilježene u relevantnoj historijskoj literaturi, nedvojbeno ukazuju da je Poslanikovo vižešenstvo imalo mnogo dublji smisao od pukog fizičkog zadovoljenja. Prvo: Udaju mladih osoba u tom vremenu treba posmatrati u kontekstu tadašnjeg historijskog i kulturnog miljea. Naime, ženidba mladim djevojkama bila je u tom vremenu sasvim uobičajena, tako da se na to niko nije obazirao, pa čak ni Poslanikovi najljući neprijatelji. Poznato je da su Poslanikovi neprijatelji iz reda arapskih idolopoklonika iznosili razne prigovore Poslaniku. Oni su se, zapravo, koristili svakom mogućom prilikom da napadnu Poslanika i da mu nešto prigovore. Biografska literatura je puna brojnih prigovora koje su Poslaniku, iznosili arapski i drugi neprijatelji. Međutim, nije zabilježeno da mu je neko u tom vremenu prigovorio zbog toga što se oženio djevicom Aišom. To je, za to vrijeme, bila sasvim normalna pojava. To je veoma bitna činjenica koju treba imati u vidu kada se govori o Poslanikovoj ženidbi Aišom. Dakle, potrebno je uzeti u obzir kulturni i historijski kontekst prilikom razumijevanja tog događaja iz života Allahovog Poslanika, koji s današnje tačke gledišta može biti pogrešno i, nažalost, često zlonamjerno protumačen. Drugo: Potrebno je istaći da Aiša, iako je u vrijeme udaje bila veoma mlada, bila šerijatski punoljetna. Razlog zbog kojeg Aiša, r.a., nije odmah došla u Poslanikovu kuću je to što, po šerijatskim propisima, nije dozvoljeno živjeti bračni život sa ženom koja nije punoljetna (baliga), tj. u koje nije počeo menstrualni proces. Po islamskim propisima punoljetnost muškarca vezuje se za prvu poluciju a punoljetnost žene za prvu menstruaciju. Dakle, Aiša je, prilikom stupanja u bračni život s Poslanikom, bila šerijatski punoljetna. Treće: Poslanikova ženidba hazreti Aišom kao veoma mladom djevojkom imala je, između ostalog, za cilj da Aiša uz Allahovog Poslanika, provede svoje mladalačko doba i da za se to vrijeme odgoji i obrazuje pod ličnim Poslanikovim nadzorom i na taj način stasa u vrsnu učiteljicu i odgajateljicu, koja će kasnije, gotovo pola stoljeća, podučavati i odgajati brojne naraštaje. U relevantnoj historijskoj literaturi se navodi da je Poslanik, preselio na ahiret jedanaeste godine po Hidžri a hazreti Aiša je umrla 57. godine po Hidžri. Dakle, ona je nakon Poslanika živjela još skoro pola stoljeća a cijelo to vrijeme bila je aktivno uključena u edukaciji novih naraštaja koji su širili misiju islama. Veliki biograf i historičar Ibn Hadžer el-‘Askalani u svom kapitalnom djelu Takribu-t-Tehzib, u biografiji hazreti Aiše, r.a., kaže da je “ona bila najupućenija žena u području fikha – poznavanja šerijatskopravnih propisa i, općenito, razumijevanja vjere.” Ta činjenica je, također, veoma bitna ukoliko se želi pravilno razumijeti zašto se Poslanik, s.a.v.s., oženio hazreti Aišom tako mladom. Jedan od temeljnih ciljeva Poslanikovog višeženstva bio je obezbjeđivanje kvalitetnih učiteljica koje će podučavati muslimanke propisima islama. Islamsko društvo bilo je u nastanku i Poslanikove, supruge imale su veoma važnu ulogu na planu podučavanja ženske populacije islamu. Poslaniku, bile su potrebne žene koje uspješno mogu širiti krug pozivanja i poučavanja islamskim propisima među ženama, pogotovo zato što se često radilo o propisima koji se tiču isključivo žena i što muškarac osjeća stid kad o tome treba govoriti ženama. Poznato je da je kultura islamskog porodičnog i bračnog života prožeta brojnim šerijatskim propisima kao što su: intimni odnosi supružnika, propisi o menstruaciji (hajz) i postporođajnom čišćenju (nifas), kupanje bračnih partnera poslije spolnog akta, propisi o čistoći žene itd. Također, poznato je da je Allahov Poslanik, bio osoba sa veoma izraženim stidom. U hadiskim djelima navodi se "da je Poslanikov stid bio veći od stida djevice koja se skriva u svojim odajama". Zato je razumljivo da on nije mogao izravno odgovarati na sva pitanja drugih žena u vezi s bračnim i intimnim odnosima supružnika. Ponekad su njegovi odgovori bili metaforičke naravi, a često su njegove supruge drugim ženama, na izravan način, prenosile šerijatske propise u vezi s porodičnim i bračnim životom. Klasična islamska literatura puna je predaja koje govore o tome. Tako npr. Buharija i Muslim u svojim Sahihima prenose od Aiše, da je jedna ensarijka pitala Vjerovjesnika, o kupanju nakon menstruacije. Upućujući je kako će postupiti, on joj je rekao: "Uzmi komad mošusa i njime se obriši." Ona ga je pitala: "Kako ću se njime obrisati?" On je odgovorio: "Obriši se." Ona je ponovo pitala: "Kako ću se njime obrisati?" On je uzvratio: "Neka je Allah slavljen, obriši se njime." Aiša dalje kazuje: "Ja sam je privukla k sebi i rekla joj: 'Obriši se tako da otkloniš tragove krvi." Hadiska literatura puna je sličnih primjera gdje se Poslanikove supruge pojavljuju kao učiteljice i odgajateljice kasnijih islamskih naraštaja. To naročito dolazi do izražaja kada je u pitanju Poslanikova supruga hazreti Aiša, kojom se Poslanik oženio dok je bila veoma mlada. Zahvaljujući toj činjenici ona je odgojena pod Poslanikovim nadzorom i naučila je propise o vjeri direktno od njega. Nakon Poslanikove smrti živjela je još gotovo pola stoljeća, podučavajući, cijelo to vrijeme, mnoge naraštaje propisima islama. Ona je pristala na brak, pristali njeni roditelji, bila aktivna posle njegove smrti u poducavanju Islama drugih ljudi. Da je bila zlostavljanja na bilo koji nacin, na bilo koji nacin, i imala traume, mislis li da bi mogla da poducava druge?! Da njeni roditelji to ne bi primetili?! Aiša je bila srecna i zadovoljna brakom. Poslanik Muhamed je rekao, najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojim suprugama. On je nju ozenio jer mu je Bog naredio tj po Objavi.

Crnogorac I

Slusali su Jalu Brata i Bubu Korelija, nema drugog objasnjenjan za ovo. Protiv ovakvih su se borili Radovan i Ratko i bitno je da se to zna. Oni nijesu zlocninci, vec HEROJI.

special image