Manuel Segovija (75) i Isidro Velaskes (69) jedine su dve osobe koje govore ajapaneko, jezik koji je preživeo ratove, glad, poplave i revolucije, ali možda neće preživeti netrpeljivost između dva čoveka čije su kuće udaljene jedna od druge samo 500 metara.

Oni žive u selu Ajapa u tropskoj dolini južne meksičke države Tabasko.

Ajapaneko je opstao duže nego što je bilo ko očekivano, imajući u vidu činjenicu da je od sredine 20. veka u meksičkim obrazovnim institucijama deci bilo zabranjeno da govore bilo koji drugi jezik osim španskog.

"To je tužna priča. Ali zaista je impresivno koliko dugo je ovaj jezik opstao", kaže Danijel Suslak, lingvistički antropolog sa univerziteta Indijana, koji učestvuje u projektu pisanja rečnika jezika ajapaneko.

Segovija tvrdi da ne gaji aktivan animozitet prema Velaskesu, ali Suslak kaže da njih dvojica jednostavno nemaju mnogo toga zajedničkog.

U Meksiku postoji 68 različitih domorodačkih jezika, koji imaju ukupno 364 varijante. Još nekima od tih jezika preti opasnost da potpuno izumru, ali ajapaneko predstavlja najekstremniji slučaj.

Nacionalni institut za domorodačke jezike planira da poslednji put pokuša da organizuje časove kako bi Segovija i Velaskes mogli da prenesu svoje znanje drugima.

Segovija kaže da zna da se radi o trci s vremenom.

"Kad sam bio dečak svi su govorili taj jezik. Ali on je kasnije malo po malo nestajao i sada će možda umreti sa mnom", kaže on.

(Tanjug)