Do sada je 121 država, među kojima 33 iz Afrike, većina evropskih i sve južnoameričke države, potpisalo sporazum o pristupanju ovoj najvećoj međunarodnoj sudskoj instanci, dok neke od najmoćnijih država svijeta, poput SAD i Kine, nisu potpisnice tog sporazuma, kao ni još 41 članica UN.

Zemlja koja je potpisnik sporazuma može da iznosi slučajeve tužiocu MKS-a koje on dalje istražuje, kao što je to bio slučaj sa plemenskim vođom Tomasom Lubangom, jer je Demokratska Republika Kongo iznela pred sud njegov slučaj 2004. godine.

Slučajeve može izneti i Savet bezbjednosti UN, kao što je to bio slučaj prošle godine sa libijskim liderom Moamerom Gadafijem, a tužilac može sam započeti istragu uz dozvolu sudija, kao što je to bio slučaj sa postizbornim nasiljem u Keniji 2007. i 2008.

U MKS-u je zaposleno oko 700 osoba iz 90 zemalja, a budžet za 2012. godinu iznosi 111 miliona evra.

Za deset godina postojanja MKS je stigao do presude samo u slučaju Lubange, koji je proglašen krivim ali mu još nije izrečena presuda.

Osim Demokratske Republike Kongo, tužilac je pokrenuo istrage u šest drugih zemalja - Centralnoafričkoj Republici, Obali Slonovače, Keniji, Libiji, Sudanu i u Ugandi.

MKS je izdao naloge za hapšenja 20 ljudi, među kojima Gadafija, njegovog sina Seifa al-Islama i sudanskog predsednika Omara al-Bašira.

Osim Lubange, trenutno su još četvorica okrivljenih u pritvoru MKS-a, među kojima i bivši predsednik Obale Slonovače Loran Gbagbo, a 11 osumnjičenih su u bekstvu.

(Srna)