Turkmenistan, jedna od najizolovanijih zemalja sa izrazito autoritarnim režimom i strogim pravilima, odlučila je da pojednostavi vizne propise, kako bi privukla veći broj turista.
Upravo iz pomenutih razloga, uz Eritreju i Severnu Koreju, ova država Centralne Azije važi za jednu od najmanje posećenih u svetu. Ovaj status Turkmenistan je stekao još raspadom Sovjetskog Saveza, 1990. godine.
Mnogim turistima sa avanturističkim duhom, Turkmenistan je izazivao primamljivu mistiku, međutim, postoji samo jedan problem, kako ući u zemlju.
Postoje brojne procedure i provere za ulaz, uključujući primanje pisma preporuke od vlade, koje definiše stroga pravila ponašanja u toj zemlji, kao i dobijanje organizatora ture kojeg vlada odredi. Provere identiteta i čekanje odobrenja za posetu mogu trajati i po nekoliko meseci.
“Iznenađujuće je što je država izrazila želju da olakša dolazak turista”, kaže Dilan Lupin, iz organizacije Lupin Travel iz Velike Britanije, koja nudi manje ture po Turkmenistanu.
“Još uvek smo oprezni po tom pitanju, baš kao i naši lokalni partneri u Turkmenistanu, jer od tada nije bilo nikakvih novosti,“ kaže Lupin. “Nove vizne regulative još uvek nisu stupile na snagu i nema nikakvih informacija o tome kada će se to desiti.“
Posetioci će moći da konkurišu onlajn, postoje namere da proces bude brži i da bude manje odbijanja. Ali i dalje turisti moraju da imaju “sponzora” u ovoj državi, što znači da moraju da se prijave za vođenu turu.
Lupin smatra da će ovo naglo uvećati broj turista.
Između vrata pakla
Decenijama pre nezavisnosti od SSSR-a, glavna atrakcija Turkmenistana bio je gasni krater Darvaza. Smešten u pustinji Karakum, na otprilike četiri sata vožnje od glavnog grada Ašhabada, ovaj ogroman plameni ponor je veštački fenomen, nastao u sovjetsko doba kada je bušilica za istraživanje prirodnog gasa propala u klizište.
Nakon putovanja kroz pustinju u karavanima i vožnje terenskim vozilima, posetioci se smeštaju u kampove i nakon zalaska sunca kreću ka ivici “Vrata pakla” da osete toplotu i poslušaju cvrčanje plamenova koji se uzdižu sa dna kratera.
Međutim, Darvaza polako ostaje bez gasa. Poslednjih godina, plamenovi su primetno splasnuli, i predviđa se da bi krater mogao potpuno da se ugasi u narednim godinama.
To, međutim, ne znači da nema drugih razloga za posetu. Drevni gradovi sa Puta svile, sa svojim istorijskim džamijama i minaretima, pružaju dramatičan kontrast u odnosu na Ašhabad, sa svojom ekstravagantnom modernom arhitekturom i grandioznim spomenicima koji prikazuju sve, od postkomunističkih lidera i srednjovekovnih pesnika do zlatnih konja, nacionalnog psa i gigantskog bika koji na glavi drži svet.
S obzirom na to da retko sreću strane posetioce, Turkmeni su topli i gostoljubivi ljudi. Ako voliš suve, pustinjске predele, oko 80% Turkmenistana čini pustinja. Tu je i jedinstvena prilika da istražiš mesto koje u modernom dobu retko ko posećuje.
“Turkmenistan je drugačiji od bilo koje zemlje koju sam posetila,“ kaže norveška spisateljica i antropološkinja Erika Fatland, autorka knjige „Sovjetistan“ i drugih dela o Centralnoj Aziji i bivšem Sovjetskom Savezu.
“Sjajno beli mermerni glavni grad Ašhabad, sa svojim praznim ulicama, jedan je od najčudnijih glavnih gradova koje sam ikada posetila.“ Ašhabad, ukrašen zlatnim statuama i belim mermerom, predstavlja i arhitektonsko čudo i Instagram ikonu. Mnogi objekti imaju oblik koji odražava njihovu državnu funkciji, na primer, zgrada Ministarstva za naftu i gas podseća na ogroman upaljač. Drugi su napravljeni da obore Ginisove rekorde, uključujući najveći zatvoreni točak na svetu i ogromnu glavu konja koja se nadvija iznad nacionalnog stadiona.
Nekada na strateškoj poziciji duž trgovačkog puta Puta svile između Azije i Evrope, zemlja ima više lokaliteta pod zaštitom UNESCO-a, uključujući Partijske tvrđave Nisa blizu Ašhabada i prostrane ruševine Merva u istočnom Turkmenistanu. Još impresivniji su bogato ukrašena velika džamija, grobnice i visoki minaret u Kunya-Urgenču na samom severu zemlje.
“Najlepša iskustva u Turkmenistanu imala sam na selu, u pustinji, gde sam srela najprijatnije i najgostoljubivije ljude koje sam ikada upoznala,“ kaže Fatland. “Jedina mana je bilo fermentisano kamilje mleko, chal, koja je u stvari nacionalno piće, a koje su mi velikodušno služili. Dovoljno je reći da je to ukus na koji se moraš navići.“
Otkud iznenadni zaokret?
Interesantno je da je Turkmenistan bilo lakše posetiti u sovjetsko vreme, kada je “Inturist” ubrzavao i olakšavao putovanja u SSSR-u. Osnovana 1929. godine od strane autokratskog vođe Josifa Staljina, ova državna turistička agencija imala je zadatak da zaradi putem turizma i da se pobrine da posetioci (gotovo svi na strogo nadziranim vođenim turama) vide samo najbolju stranu Sovjetskog Saveza.
Turizam je u početku rastao polako. Ali sa otopljavanjem odnosa tokom Hladnog rata 1980-ih, SSSR je privlačio oko četiri miliona turista godišnje. Raspad Sovjetskog Saveza nakon pada Berlinskog zida pružio je priliku za još veći rast poseta. Ipak, Turkmenistan nije upao u tu grupu bivših sovjetskih zemalja.
Kada je Moskva 1991. godine ponudila nezavisnost svojih 14 socijalističkih republika, turkmenski lider Saparmurat Nijazov je isprva oklevao sa tom idejom.
“Sve se zaista svodi na Nijazova,“ kaže Lupin. „Pre raspada Sovjetskog Saveza, njegovi postupci su pokazivali negativan stav prema perestrojci i glasnosti. Nakon sticanja nezavisnosti, uveo je sopstvene metode, ali one su bile snažno pod uticajem sovjetskog modela.“
Tačnije, starog sovjetskog modela koji je ograničavao ukupan broj turista i držao ih na kratkoj uzdi, na vođenim turama koje su obuhvatale samo one delove Turkmenistana koje je Nijazov želeo da pokaže svetu.
U međuvremenu, ogromne rezerve gasa omogućile su Turkmenistanu da ostane samodovoljan i neutralan u post-sovjetskom periodu, eliminišući potrebu za bilo kakvim spoljnim međunarodnim uticajem. Čak i nakon Nijazovljeve smrti 2006. godine, nova vlast nastavila je da strogo kontroliše dolazak stranih posetilaca.
Prema najnovijem izveštaju Bertelsmann Transformation Indexa (BTI) o Turkmenistanu, zemlja se već skoro deceniju suočava sa ekonomskim problemima. Nadajući se da će privući više stranih ulaganja i povećati zaposlenost, vlada je u potrazi za ekonomskom saradnjom sa drugim zemljama, kao što je nedavno sklopljeni dogovor o deljenju prirodnog gasa sa Turskom i Iranom.
Neki analitičari smatraju da je potez da se pojednostavi proces odobravanja viza i poveća turizam deo ove šire strategije, još jedan način da se ojačaju devizne rezerve. Turizam cveta u Uzbekistanu i Kazahstanu, dva suseda u Centralnoj Aziji.
“Kada je Uzbekistan pojednostavio procedure za dobijanje viza nakon smrti (predsednika) Karimova, turizam se višestruko povećao, i možda se nadaju sličnim efektima i u Turkmenistanu,“ kaže Fatland.
“Ostale bivše sovjetske republike u Centralnoj Aziji su sve otvorile mogućnost ulaska bez vize za mnoge nacionalnosti, pa su možda i Turkmeni osetili potrebu da se malo opuste.“
(MONDO/CNN)
BONUS VIDEO: