Globalno energetsko tržište ponovo je na ivici šoka. Eskalacija sukoba na Bliskom istoku već je izazvala dramatične poremećaje u snabdevanju naftom i gasom, a finansijska tržišta nervozno reaguju jer investitori strahuju od scenarija koji bi mogao da promeni tok svetske ekonomije.
Nagli rast cena nafte, rast troškova prevoza i sve češće pozivanje na klauzulu više sile među državama Persijskog zaliva otvaraju pitanje koliko je zapravo ranjiv globalni energetski sistem.
U središtu krize nalazi se Ormuski moreuz, jedna od najvažnijih energetskih arterija sveta. Bilo kakav ozbiljan poremećaj u regionu mogao bi da izazove domino efekat: rastuću inflaciju, pad ekonomskog rasta i ozbiljne poremećaje u međunarodnoj trgovini energijom.
Cena barela nafte porasla je u ponedeljak za skoro 30 procenata i prešla 115 dolara, što je jedan od najvećih dnevnih skokova u poslednjih nekoliko decenija. Rast je podstakao sukob na Bliskom istoku, američko-izraelski napadi na Iran i iranski odgovor, koji su dodatno poljuljali već krhku ravnotežu na globalnim energetskim tržištima.
Direktorka Međunarodnog monetarnog fonda Kristalina Georgijeva upozorila je da se svet suočava sa novim testom otpornosti zbog eskalacije u regionu. Ako kriza potraje, naglasila je, posledice će se osetiti kroz pogoršanje raspoloženja na tržištu, sporiji ekonomski rast i jače inflatorne pritiske.
Procene MMF-a pokazuju da bi kontinuirani porast cena nafte od 10 procenata tokom većeg dela godine mogao povećati globalnu inflaciju za oko 40 baznih poena . U takvim okolnostima, vlade i centralne banke moraće da se pripreme za nepredvidive scenarije i dodatne poremećaje u globalnoj ekonomiji.
Napetost dodatno raste zbog mogućnosti da energetske kompanije u Persijskom zalivu masovno proglase višu silu. Katar, Kuvajt i Bahrein su već preduzeli ovaj korak nakon eskalacije sukoba i poremećaja pomorskog saobraćaja kroz Ormuski moreuz, jednu od ključnih svetskih ruta za transport energije.
Takva odluka znači da bi značajan deo globalne ponude nafte i gasa mogao biti privremeno obustavljen. Katarski ministar energetike i šef katarske energetike Saad Šerida el Kabi upozorio je da bi, ako sukob potraje nekoliko nedelja, svi izvoznici iz Persijskog zaliva mogli biti primorani da aktiviraju klauzulu više sile.
U tom slučaju, cena nafte mogla bi skočiti na 150 dolara po barelu, što bi izazvalo ozbiljne potrese u svetskoj ekonomiji. Zemlje Persijskog zaliva čine jedno od najvažnijih energetskih središta planeta. Procenjuje se da poseduju oko 32,7 odsto svetskih rezervi nafte, dok zajedno proizvode oko 18 miliona barela dnevno, odnosno oko 19 odsto globalne potražnje, što je skoro 99 miliona barela dnevno.
Katar je pritom drugi najveći svetski izvoznik tečnog prirodnog gasa posle Sjedinjenih Država i čini oko 20 procenata globalne trgovine tečnim prirodnim gasom, tako da svaki poremećaj njegovog izvoza ima snažan uticaj na međunarodna energetska tržišta.
Klauzula o višoj sili
Klauzula o višoj sili u energetskim ugovorima koriste se kada vanredni događaji, poput ratova ili velikih katastrofa, onemogućavaju ili predstavljaju izuzetno rizično ispunjavanje ugovornih obaveza.
Aktiviranje takve odredbe omogućava obustavu isporuka bez pravnih posledica ili finansijskih kazni. U praksi, to znači privremeno smanjenje ili potpuni prekid izvoza dok se bezbednosni uslovi ne stabilizuju.
Prvi znaci takvog scenarija su već vidljivi. Kompanija Qatar Energy je objavila obustavu dela proizvodnje tečnog prirodnog gasa (LNG) nakon vojnih napada na industrijske objekte u Ras Lafanu i Mesajedu. Kuvajtska naftna korporacija je takođe proglasila višu silu na deo prodaje sirove nafte nakon usporavanja saobraćaja kroz Ormuski moreuz i smanjila proizvodnju za oko 100.000 barela dnevno kao meru predostrožnosti.
Sličan potez povuklaje bahreinska kompanija Bapco Energies nakon napada na rafinerijski kompleks. Takvi potezi otvaraju mogućnost širenja krize na druge proizvođače u regionu. Zemlje Zaliva izvoze približno 18 miliona barela nafte dnevno, a svako značajnije smanjenje te količine bilo bi izuzetno teško nadoknaditi u kratkom roku.
Iako bi se deo manjkova mogao ublažiti korišćenjem plutajućih skladišta ruske i iranske nafte ili povećanjem proizvodnje kod nekih drugih proizvođača, tržište bi i dalje ostalo pod jakim pritiskom.
U takvim okolnostima, cene bi mogle naglo da porastu u prvim danima ozbiljnijeg poremećaja, a dodatni pritisak stvaraju troškovi transporta i osiguranja. Iznajmljivanje supertankera koji prevoze naftu iz Zaliva u Kinu već je premašio 240.000 dolara dnevno, što je direktna posledica rastućih bezbednosnih rizika u regionu.
Zbog veličine energetskih kapaciteta Zaliva, eventualni prekid snabdevanja mogao bi da izazove manjak između 20 i 30 procenata globalnih zaliha nafte. Zemlje uvoznice bi tada bile primorane da traže alternativne dobavljače u drugim regionima, kao što su Alžir, Libija, Rusija ili određene zemlje Južne Amerike.
BONUS VIDEO: