Iako su rat u Iranu možda započeli SAD i Izrael, najveće posledice, osim samih sukobljenih strana, snosiće Kina i Evropa. Međutim, dok evropski lideri paralizovano posmatraju vrtoglavi rast cena energenata, Kina na krizu odgovara sa izuzetnom smirenošću.
Samouverenost Pekinga uoči ovonedeljnog sastanka na vrhu između Trampa i Sija je zapanjujuća, piše u analizi Gardijana. Razlog za to je što je Kina spremnija za ono što autor naziva dobom "ne-poretka".
To nije isto što i nered, u kojem pravila postoje, ali se krše. Ne-poredak je svet u kojem su sama pravila postala nevažna. Dok su evropske vlade bile opsednute očuvanjem poretka, Kina je razrađivala strategiju za preživljavanje u haosu.
Kina je ovaj trenutak predvidela još pre deceniju i po. U isto vreme, Evropljani su svoju bezbednost prepustili NATO-u, trgovinska pravila Svetskoj trgovinskoj organizaciji, a snabdevanje energijom Rusiji i Zalivu. Peking je za to vreme u tišini gomilao ogromne zalihe nafte, hrane i poluprovodnika, kao i preuzimao globalno tržište retkih metala, ključnih sirovina i tehnologija budućnosti.
Iako su danas sve oči uprte u teatralnost Trampove Amerike, dugoročno je veći rizik da Kina uspe da nadjača Evropu, oslabi njenu odbranu, deindustrijalizuje njene gradove i izloži je pritiscima i ucenama.
Razmere evropske izloženosti kineskoj dominaciji su zapanjujuće, a zbog viška industrijskih kapaciteta i predatorske kursne politike, otvorena evropska tržišta glavna su meta kineskog izvoza.
Industrije budućnosti
Nestašica fosilnih goriva izazvana ratom u Iranu podstiče mnoge Evropljane da sa novim interesovanjem pristupe tranziciji ka čistoj energiji. Međutim, svim ključnim elementima te tranzicije - od baterija i električnih vozila do solarnih panela, a uskoro verovatno i lanaca snabdevanja za energiju vetra - dominiraju kineske kompanije.
Štaviše, dok se Evropa masovno naoružava zbog eskalacije ruskih pretnji, zavisna je od tehnologija koje nabavlja od najvećeg trgovinskog partnera Moskve.
Neverovatnih 80% globalnog lanca snabdevanja dronovima nalazi se u kineskim rukama, a Kina isporučuje i 97% magnezijuma u EU, ključne komponente za borbene avione, tenkove i određenu municiju.
Peking je pokazao da je spreman i sposoban da iskoristi te slabe tačke kada to smatra politički oportunim, što je na teži način naučio i Tramp kada je u oktobru 2025. bio primoran da odustane od svojih carina.
Mit o kineskim investicijama
Neki evropski lideri strahuju da bi oštriji stav prema Pekingu značio propuštanje velikih kineskih ulaganja. Međutim, masovni transferi tehnologije i ulaganja koje je Peking obećavao mađarskom premijeru na odlasku Viktoru Orbanu i španskom premijeru Pedru Sančezu još se nisu ostvarili.
Verovatno se nikada neće ni ostvariti, osim ako EU ne uvede carine koje će podstaći kineske kompanije da proizvodnju presele u Evropu umesto da samo izvoze robu iz Kine.
Neodlučne carine koje je EU uvela u automobilskom sektoru dovele su do otvaranja nekoliko fabrika kompanije BYD, ali su te mere preslabe da bi značajnije uticale na kalkulacije kineskih kompanija.
Umesto kineskih fabrika sa hiljadama radnih mesta u istočnoj Evropi, verovatnije je da će Evropa doživeti brzu deindustrijalizaciju jer će njena tržišta preplaviti jeftiniji, a često i kvalitetniji kineski proizvodi. Strah da bi Baden-Virtemberg, pokrajina u kojoj se nalaze Mercedes i Porše, mogao postati nemački Detroit možda jeste preteran, ali ne mnogo.
Vreme je za kineski pristup
Kako bi izbegla budućnost u kojoj će biti siromašnija i manje sposobna za odbranu, Evropa mora razviti sopstvenu inicijativu za snalaženje u svetu bez poretka. To znači da mora početi da se ponaša više poput Kine - i možda Pekingu uzvrati istom merom.
Umesto da se oslanja na spoljašnja pravila ili pokušaja da nametne red u svetu, Kina je selektivno zaštitila svoje ogromno domaće tržište od stranih kompanija. Istovremeno je predvidela pravac u kojem se svet kreće i pozicionirala se tako da od toga profitira.
Evropa sada mora učiniti isto. Vremenski okvir u kojem njeni proizvođači mogu izbeći trajni poraz od Kine brzo se zatvara. Evropljani moraju zaustaviti odliv kapitala u SAD i usmeriti ga u masovnu investicionu kampanju u zelene tehnologije, veštačku inteligenciju i odbranu.
Moraju stvoriti strateške zalihe ključnih sirovina kako bi evropska odbrambena industrija postala otpornija na krize. Države bi trebalo jasno politički da se obavežu na kupovinu baterija proizvedenih u Evropi i da isključe kineske vetroturbine iz svoje infrastrukture.
Evropski alati za odvraćanje
Međutim, smanjenje rizika nije dovoljno. Evropljani moraju shvatiti da i oni imaju poluge moći. Kao prvo, tu je poznata "trgovinska bazuka" EU, odnosno instrument protiv prisile, koji vlade donedavno nisu bile spremne da koriste.
Čini se da se stvari konačno kreću u pravom smeru. Klement Bon, francuski visoki komesar za strategiju i planiranje, nedavno je izjavio da bi trebalo razmotriti uvođenje opštih carina od 30% na kinesku robu, što je znatno više od zvaničnog stava francuske vlade.
Akt EU o digitalnim tržištima i Akt o digitalnim uslugama, poznatiji kao izvor glavobolje za Marka Zakerberga i Ilona Maska, mogli bi se takođe iskoristiti za ograničavanje poslovanja TikToka, odnosno njegove matične kompanije BajtDens, kao i Tencenta i Alibabe u Evropi.
Postoje i agresivnije opcije. Malo ko je svestan da bi Evropa mogla prizemljiti više od polovine svih kineskih komercijalnih aviona jednostavnim uskraćivanjem nadogradnje softvera za kinesku flotu Erbasa.
Taj skup alata mogao bi da postavi Evropu i Kinu u ravnopravniji položaj, ali njegove koristi prevazilaze odnose sa Pekingom. Takođe bi osposobio Evropu da se suprotstavi Trampu ukoliko ponovo krene na Grenland, pojača pritisak na Ukrajinu ili zapreti ukidanjem evropskog pristupa američkoj tehnologiji.
Kada evropske vlade počnu da primenjuju strategiju preživljavanja u haosu umesto očuvanja poretka, biće sposobnije da se odupru čitavom nizu pretnji koje donosi naše doba ne-poretka.
BONUS VIDEO: